Na današnji dan prije 14 godina, napustio nas je Tomislav Ivić, najtrofejniji hrvatski trener. Uspjehe je imao u Hajduku s kojim je osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije, ali i u Ajaxu s kojim je osvojio dvostruku krunu.
Prošlo je toliko godina od njegove smrti, ali nasljeđe splitskog nogometnog genijalca će trajati zauvijek i njegovo ime ostaje upisano zlatnim slovima u povijesti Hajduka, gdje ima status legende.
Hajduk je 2021. na desetu godišnjicu njegove smrti otvorio vitrinu Tomislava Ivića, a tadašnji predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić rekao je sljedeće:
- Premda obilježavamo desetu godišnjicu smrti meni se čini da slavimo njegov život i sve ono što je Tomislav Ivić radio. Ima tu puno simbolike. Šjor Ivan je umro na svoj imendan. Ta simbolika brojeva ga je pratila cijelo vrijeme. Osvojio je 16 trofeja u 14 zemalja. Problem je osvojiti u jednoj, a kamoli u 14. Ali, ono što je nama bitno je sve što je uradio Hajduku. I tu je bio najveći. Torcida mu je 2011. posthumno kao jedinome dala ‘Hajdučko srce‘. Možda u svom vremenu nije bio shvaćen, ali bio je predan i strastven. Zbog njega je danas Hajduk velik - rekao je tada Jakobušić.
Što se tiče inozemnih uspjeha, on je prvi hrvatski trener koji je sjedio na klupi nekog kluba u Ligi prvaka otkako je ona u sezoni 1992./‘93. naslijedila Kup prvaka. U sezoni 1993./‘94. vodio je Porto do polufinala Lige prvaka, u kojem su Portugalci poraženi 3-0 od Barcelone.
Ivić je bio cijenjen i van domaćih okvira, o tome svjedoči i britanski magazin FourFourTwo u kojem je nedavno objavljena lista od 100 najboljih trenera u povijesti nogometa, a Ivić je zauzeo 60. mjesto i jedini je trener s prostora bivše Jugoslavije koji je uvršten.
Osim spomenutog časopisa na listu najboljih uvrstili su ga i World Soccer 2013. (36. mjesto u izboru najboljeg trenera svih vremena), te France Football 2019., koji ga je stavio na 42. mjesto.
Intervju iz 1994. godine
Legendarni hrvatski trener je 1994. godine dao intervju Tomislavu Židaku koji je objavljen u kultnoj rubrici Sportskih novosti - ”13 puta zašto.”
Zašto je ‘pobjegao’ Tomislav Ivić? Koji razlozi i kakvi motivi su vas nagnali na odlazak?
- I ranije su na moju adresu stizale ponude atraktivnih klubova. Zvali su me Napoli, Genoa i Atletico Madrid. I sve sam odbio, žarko sam želio zauvijek ostati doma. Međutim, tih osam mjeseci, koliko sam bio privezan za HNS, radio sam i neke poslove koji nisu bili o mojoj domeni. Unatoč svemu, imao sam vremena u izobilju i nisam bio pametan kako ga potrošiti. Na kraju su me ponude Monaca i Atletica počele intrigirati i stvari sam postavio ovako: nikakve, ali baš nikakve obveze, osim moralne, nemam ni prema Savezu ni prema ljudima koji su me doveli. Kazao sam im to prije desetak dana, a oni su me zamolili da s tim ne idem u javnosti prije Litve. Bojali su se da ne poljuljam psihološku stabilnost i razbijem mir momčadi. Međutim, oklijevanje i odugovlačenje je dosadilo i predsjedniku Monaca koji me nazvao i rekao: ‘Čekam vas do sutra. Ako prihvatite našu ponudu, u redu, ako ne - hvala lijepa i zbogom!’. Međutim, nekoliko dana kasnije predsjednik se opet javio i kazao da želi obnoviti odnos. Garantirao mi je ugovor s klauzulom, po kojoj ću i dalje biti na raspolaganju Hrvatskom nogometnom savezi, iako stvarima treba ozbiljno pogledati u oči i razmotriti - trebam li ja više hrvatskoj reprezentaciji ili ne? Međutim, obećanje da će me pustiti na pripreme hrvatske nacionalne momčadi stoji i to je neoborivo i neće kolidirati s mojom funkcijom direktora i supervizora u Monacu.
Iduće pitanje koje izdvajamo je ponovno o reprezentaciji: Malo prije ste rekli da bi trebalo ozbiljno razmotriti jeste li neophodni. Znači li to da će pripreme za utakmicu protiv Italije proći bez vas?
- A to ne! Doći ću, svakako ću doći, to je moj dug. Putujući prema Monacu, mislio sam samo na tu utakmicu i onako za sebe, sastavio momčad. Kakvu? A ne, to je samo za moju upotrebu, to vam ne dam. No čini mi se da sam sastavio fantastičnu momčad i to za prigodu da protivnik mora juriti rezultat. A Talijani moraju trčati za pobjedom, inače će ih kritičari rastrgati. A mi imamo strahovito brze igrače; Bokšić, Jarni, Jurčević, Turković, kad to krene - jao protivniku!
Podsjećamo, Ivić je vodio reprezentaciju u toj utakmici, kada je zamijenio Miroslava (Ćiru) Blaževića koji je bio u pritvoru zbog sumnji na financijske malverzacije.
I Blaževića ste obavijestili o odlasku. Vjerojatno je učinio sve da vas zadrži?
- Naravno da sam o tome dugo razgovarao i sa svojim prvim suradnikom. Bio je vrlo ljubazan, susretljiv i kazao: ‘Ivane, takvu priliku ne smiješ propustiti’. Kao što vidite, nagovorio me, pričao je Ivić tada o susretu s još jednom legendarnim trenerom – Miroslavom Blaževićem.
Ivić o Hajduku
Osvrnuo se i na odlazak iz Hajduka: U pitanju je onda razočaranje? Pred nosom su vam zalupili vrata u Hajduku.
- Ne, nije u pitanju nikakav jad. Nisam u godinama kad si mogu dopustiti da me nešto tuče i razočara. Međutim, istina je, da sam uspio realizirati bilo koji od zamišljenih projekata, nikad ne bih otišao. Nikad! No, ‘di bi taka’, vrata su se sama zatvarala. Ostao sam u praznom prostoru i morao sam odabrati neki put.
Na pitanje Putujući prema Monacu vjerojatno ste nekoliko puta ‘odvrtjeli’ film vlastite karijere. I shvatili zašto vas je Hajduk tako grubo odgurnuo, Ivić nije htio dati odgovor već je rekao ovo:
- O tome doista ništa ne želim reći. Niti jednu jedinu riječ. Sljedeće pitanje...
Ruud Krol o Iviću
O Iviću je za Sportske novosti govorio i legendarni Nizozemac Ruud Krol, koji je za slavni amsterdamski klub Ajax upisao čak 456 nastupa i po tome se nalazi na petom mjestu vječne ljestvice. Prvi je Sjaak Swart, koji je za Kopljanike upisao 598 nastupa.
Što se tiče Krola, on je uvijek govorio pozitivno o našem velikanu, a u intervjuu je rekao sljedeće:
- Mladi igrači u početku ga nisu voljeli, a ni uprava se nije slagala s Ivićevim stilom igre. Treninzi su za mnoge bili previše zahtjevni, ako ste propustili samo jedan, teško da ćete ispratiti sljedeći. Stavljao je naglasak na tehnički dio igre. Dok su neki bili nezadovoljni, ja sam ga branio govoreći da će njegovo vrijeme doći. Bio mi je jedan od najdražih trenera, uvijek sam stajao na njegovu stranu – započeo je Krol.
Govorio je i o odnosu koji je imao s Ivićem:
- Sjećam se da je kao trener Avellina napisao veliki članak za La Gazzettu dello Sport o zajedničkim iskustvima u Ajaxu. Očito je uvijek imao visoko mišljenje o meni, ali nikada to nije govorio. Bili smo jako dobri, poput oca i sina, ali tu ljubav nikada nismo previše iskazivali. Nekada je bio “težak”, nekada sam i ja njemu znao reći svašta što ne mislim. Kasnije sam shvatio da je u takvim situacijama on uvijek bio u pravu. Govorili smo si samo istinu, razmjenjivali mišljenja... Mnogo sam tada naučio – zaključio je Krol.
Komentari (1)