Zaključen je prvi od četiri turnusa SHNL sezone. Što možemo zaključiti nakon 45 utakmica prvenstva 2024./25.? Izbornik Zlatko Dalić je u nekoliko navrata ove jeseni promovirao tezu kako je liga sve slabija i u njoj nema kadra za reprezentaciju. Ponovio je to sada i nekorektno apostrofirao tri kluba, Istru 1961, Varaždin i Slaven Belupo, kao one koji nisu mjerilo da bi se netko kandidirao za Hrvatsku.

Kolokvijalna teza ovakvog tipa mogla bi se odmah dovesti u kontekst nedosljednosti jer je izbornik i prije zvao igrače koji su se istaknuli u domaćoj ligi i to protiv tih suparnika. No u našem okruženju tako idu stvari, danas se tumači jedno, sutra drugo, pa onda treće, ovisi kako to “nešto” u nekom trenutku valja iskoristiti...

HNS je unio prilično zbunjenosti imenovanjem liga, pa je onda lakše kazati da je u prvoj (SHNL) i drugoj (Prva HNL) primjetan trend pada kvalitete igrača, a posljedično i igre. U tom kontekstu nam je prva runda sezone u najvišem rangu, primjerice kroz prizmu terena za igru, dala naslutiti uzroke što su travnjaci u drugoj, a napose trećoj (nacionalnoj) razini, veliki limit razvijanju igre i igrača.

Vagoni igrača

No, nije to jedini faktor jer je očito da pogotovo na prve runde najjače lige utječe posvemašnja nestabilnosti klubova unutar perioda završetka prošle i početka nove sezone.

Mijenjaju se “vagoni igrača”, a treneri su na sto muka jer se odmah traži rezultat. Pogotovo je to teško za one koji igraju u Europi, pa im se već u startu stvara kritična masa negative. Najveći je problem što kad počinje SHNL još mjesec i pol traju transferne tenzije, odlasci, dolasci, pritisci, ljutnje i nejasnoće. Zato su pripremni periodi postali samo forma koja se zapravo realno odrađuje kroz prvi krug četverokružne lige. Tek nakon ove reprezentativne pauze igra se objektivniji krug, s igračima koji su barem dva mjeseca u pogonu jednog kluba...

Ima li iznenađenja? Pa i nema. Možda je preokret u euforičnom trenutku Dinama (ulaz u Ligu prvaka) u porazu od Hajduka 13. rujna značajni trenutak lige. To zato što je zagrebački klub ubrzo (nakon Münchena) smijenio trenera, a splitski klub je zamijenio atmosferu mogućeg raspada (potresi u klubu, smjene sportskog direktora) novom euforičnom nadom u šampionske ambicije. Povratak Bjelice u Dinamo nam je potvrdio koliko su relativne “teške riječi i stavovi” iz bliže prošlosti kada se nametnu interesne potrebe. Sve se zaboravi i bitan je samo rezultat.

U vrhu je sve po starom, Hajduk, Rijeka i Dinamo su se odvojili od ostatka, kao nastavak druge unutar prve lige. Pritom Modri i dalje po kadru izgledaju najuvjerljiviji favorit, a Rijeka manje ekipirana za tu ambiciju.

Neuvjerljive postavke

Hajduk je, pak, još uvijek li-la, čas djeluje sposoban za vrh, čas kao da su u limitu, uz diskontinuirani učinak i raspoloženja za takve ambicije. Vidjet će se bistrije odnosi na vrhu kroz mjesec dana, u formi koja će prethoditi sljedećim međusobnim im ogledima...

U drugom dijelu tablice nalazi se Osijek, koji je objektivno najveće razočaranje. Možda i ne toliko zbog bodova (na -2 od četvrte pozicije), koliko zbog neuvjerljive postavke novog sportskog šefa u pogledu sportske politike. Moguće je da je čovjek u pravu jer vidi širu sliku (perspektive), ali zasad je uvjerljiv dojam da “proces razvoja novog Osijeka” ima ozbiljne prazne hodove u selekciji i vođenju.

Liga je od četvrte do devete pozicije zgusnuta unutar četiri boda. Zaostaje jedino Slaven Belupo (7), koji je puno toga (klupa, kadar, uprava) mijenjao i još se traži. Da ih suci nisu oštetili u par navrata, vjerojatno bi bili bliži. Dojam je da će već 3-4 utakmica drugog turnusa razbistriti klubove koji će se boriti za goli prvoligaški život jer oni koji su stabilniji, tipa Varaždin, će se vjerojatno odvojiti...