Kada se najmanje očekivalo, momčad Hajduka je na Rujevici doživjela pravu katastrofu. U stvari, kada je "prgava familija" vjerovala u nastavak pozitivne serije rezultata dogodila se sramota, to da vodeći klub Supersport HNL-a izgubi utakmicu s rezultatom od 0-5 i to baš u vrlo delikatnom jadranskom derbiju. Činjenica jest da Rijeka konstantno dugo vremena tlači splitske "bijele", još od travnja 2013. godine i metaformoze riječkog prvoligaša u "orkan s Kvarnera", pa čak i pod cijenu prisvajanja tradicionalnog atributa Hajduka kao "majstora s mora". Ali ovaj trijumf Tonija Fruka i njegove škvadre, ipak je najteži udarac splitskom klubu posljednjih sezona.

Prije šest godina, naime, Rijeka je na Poljudu doslovno unakazila domaćine pobjedom od 4-0, zamislite poslije vodećeg gola Acostyja u 43. minuti, stigla su još tri pogotka u posljednjih devet minuta: Raspopović u 82, Gorgon u 88. i Halilović u sudačkoj nadoknadi. Ali, u to vrijeme "bijeli" su bolovali od brojnih promašaja selekcije, jedva dovoljnih za osvajanje petog mjesta.

Ovoga puta, Hajduk se zaputio na Rujevicu ohrabren nizom od pet pobjeda i jednim neriješenim rezultatom, onih 0-0 u Koprivnici, što je tretirano kao uspjeh (uz dva prolaza u Kupu), posljedično s otvorenom ambicijom za još jedno dokazivanje spremnosti ST-sastava i nastavak juriša prema naslovu prvaka. Međutim, Gonzalo Garcia u prvom licu, zajedno s neprepoznatljivom igrom njegove momčadi, doživjeli su bolni slom. Baš groteskno ružni.

"Black-out"

Trener Garcia u najavi derbija, kao da je predosjećao "black-out" svoje momčadi, kazao je "najvažnije ne ubiti se kada dođu loši rezultati", tako da mu je sada ključni zadatak oporaviti ambijent svlačionice. Nesumnjivo, Garcia je stručan, trener koji može odvesti Hajduk na tron prvaka, ali u nekim svojim istupima ispada naivan, baš zaigran, kao da živi u nekom svojem svijetu. Na primjer:

- Ako pogledate prvo poluvrijeme, vidjet ćete da nismo bili loši u izlascima iz obrane i dolascima u njihovu trećinu, ali nismo ništa napravili kad bi došli tamo…

Pa za miloga Boga, dolazili su, loše šutirali par puta sa distance, Niko Sigur je pri kraju izveo jednu "paradu" (šut škaricama), Michele Šego je imao jedinu priliku kad je, ponovno kao u Koprivnici, s par metara slabo reagirao. A što se tiče obrane, Šarlija i drugi darivali su šanse Fruku i kompaniji, uz naivnu žalopojku trenera kako je snažni vjetar utjecao na brojne greške. I još jedan kardinalni ispad trenera. On nije smio, nikako, objaviti kako je i zašto Marko Livaja u drugome poluvremenu odbio ući na teren.

Prvo, pa zašto bi ga uopće poslao u igru kod tako negativnog rezultata od 0-3, drugo, kad se to već dogodilo nikako nije u redu prokazati Livaju, čime se otkrila njihova nesuglasnost. Točno je, trener ima sva prava, ali će biti doslovno fatalno u slučaju da Garcia eventualno zamišlja kako Livaja "može pomoći".

Ne, Livaja je udarna sila igračkog kadra i Garcia prosto rečeno mora naći shemu kako iskoristiti takvog matadura (po splitski, najjača karta, nap.a.), aduta od igrača.

Iskustvo je blagoslov

Još nešto - bogatstvo ove generacije su mladi igrači, ali ne može se računati na njihov kontinuitet sjajnih igara, s obzirom na manjak iskustva. Tu treba naći balans, pa kad su već petorica, šestorica bili zauzeti nastupima za reprezentacije, prilika je itekako bila koristiti Karačića, Melnjaka, Kalika..., koji su u stanju dati barem čvrstinu momčadi.

Hajduk je prošle sezone u pravilu, padao u rezultatske minuse u startu susreta, čak devet golova do 14. minute (za 0-1), još devet takvih do 45. minute. U ovom prvenstvu svedeni su minusi na tri gola do 14., četiri do odmora, još plus ova tri na Rujevici. Otud, uz račun do subote u određenim periodima izvanredne igre, nanizani su bolji rezultati Hajduka... q