Livaja je u jalovom Hajduku zatvoren u sendviču, a Dinamov fantazist očito je bez energije

U nogometno siromašnom derbiju Dinamo i Hajduk su zaradili svaki po bod i zadržali isto odstojanje na tablici. Na kraju utakmice svakako će rezultatski biti zadovoljniji splitski Bijeli. Oni su prije svega uskratili Dinamu osvajanje tri boda i približavanje na minus 4, što je svakako bilo najvažnije. Jedan bod znači pozitivan rezultat, ali u konačnici nije presudni učinak, koliko i zaustavljanje Dinama (i) u trećem derbiju sezone...

Modri su naposljetku imali više od igre, što se ogledalo u većem posjedu, ali je dojam da je to bilo uvjetovano i pristupom Hajduka. U defenzivnom smislu Karoglan je postavio obranu u 4-4-2, duplirajući bokove, gdje je očito mislio da će domaćin biti najopasniji. Kroz sredinu Jakirovićeva momčad nije stvarala višak, iako je uz Mišića kao korektora bilo četiri igrača ispred, pored napadača Petkovića.

S ovakvim stanjem Baturine, koji je očito bez energije, izostala je središnja prodornost, a kako je gostujući blok bio gust i čvrst, nije bilo ni okomitije kombinatorike. Slijedom toga glavne Dinamove opasnosti stvarale su se u prvom poluvremenu preko Kaneka. Japanac je u nekoliko navrata prošao, ali nije bilo konkretnosti u završnim pasovima, osim u jednoj situaciji prema Petkoviću, kad je ovaj mogao bolje poentirati. U napadačkoj aktivnosti domaćih moglo se zamijetiti sljedeće: kada netko ima loptu, onda drugi igrači prilično statično promatraju epilog te se reaktiviraju tek po pasu ili centaršutu. Bez utrčavanja i napadanja praznih prostora ne može se stvarati prilika za pogodak...

Kad se sve skupa sabere, nije uopće čudno da je utakmica završila bez pogodaka i gotovo bez jedne ozbiljnije prilike.

Hajduk je na drugoj strani bio napadački još jaloviji. Livaja zatvoren u sendviču dva stopera, Sahiti i Benrahou nisu se baš stizali priključivati nakon što su odrađivali defenzivne role, slično kao i vezisti...

U nogometu današnjice jako je teško biti opasniji ako nema kvalitete igre po bokovima. U Dinamu i Hajduku bekovi su večeras bili ofenzivno nedovoljno ili nikako aktivni. Kad je tako, nije se moglo "zaljuljati" suparničku obranu i otvoriti pukotine u središnjim prostorima. Kad se sve skupa sabere u tehničko-taktičkom uratku dvije momčadi, gdje su defenzivne linije bile brojnije i čvrste, nije uopće čudno da je utakmica završila bez pogodaka i gotovo bez jedne ozbiljnije prilike.

Naposljetku mora se podvući da je najbolji akter ovog derbija bio sudac Patrik Kolarić, uz dobru podršku pomoćnika te VAR osoblja. Mladi je sudac držao od prve minute stvari pod kontrolom. Reagirao je odmah na prve reakcije odveć "napetih" klupa, kao i na one igrače koji su navikli stalno pričati, buniti se, tražiti procjene u svoju korist.

Kolarić je bio uvijek blizu događanja i malo je toga mogao propustiti. Tamo gdje jest (gol Perkovića), ispravno je reagirao VAR sudac. Definitivno kvalitetno suđenje, možda s ponekom sitnom greškom u procijeni prekršaja, ali očitog ravnopravnog kriterija.