Hajduk je centralni dio ljetnih priprema koje je odrađivao na slovenskom Bledu završio pobjedom 1:0 nad turskim velikanom Fenerbahčeom, na čijoj klupi od ovoga ljeta sjedni slavni Portugalac Jose Mourinho. Igralo se u austrijskom Grazu, gdje je više od tisuću Hajdukovih navijača stvorilo atmosferu kao da se igra na Poljudu.
Fenerbahče je najpopularniji turski klub s preko 50 milijuna navijača, godišnje plaće njegovih najboljih igrača kreću se od četiri-pet milijuna eura naviše, a ove godine igrao je u četvrtfinalu Konferencijske lige i ispao od kasnijeg pobjednika Olympiacosa. U domaćem prvenstvu osvojio je 99 bodova u 38 utakmica, uz samo jedan poraz, ali ipak nije bilo dovoljno za titulu jer ih je Galatasaray prikupio 102.
Hajdukov strateg Gennaro Gattuso nije slučajno odabrao suparnika takvog profila za generalnu probu pred start sezone kad će Hajduk 25. srpnja ugostiti HB iz Torshavna u prvoj utakmici 2. pretkola Konferencijske lige. Prvi cilj Hajduka i Gattusa je pokušati izboriti natjecanje po skupinama, za što treba proći tri pretkola, a u onom zadnjem, ako se do njega dođe, potencijalni suparnik može biti i u rangu kvalitete Fenera, ali i nešto slabiji.
Duda varalica
Stoga pobjeda u Grazu, iako izborena u pripremnom dvoboju, koji je intenzitetom i pristupom obje momčadi uvelike podsjećao na natjecateljski, ima golemi i višestruki pozitivni značaj za splitski klub, ali jednako tako je bitno da ne bude “duda varalica” kao što je, primjerice, bila pobjeda reprezentacije Hrvatske nad Portugalom u posljednjem dvoboju prije nastupa na prvenstvu Europe u Njemačkoj. U cilju eliminiranja bilo kakve euforije, koja se u Hajdukovom slučaju već godinama pokazuje posve kontraproduktivnom, prisjetit ćemo se i ljeta 2018. kada je tadašnji trener Željko Kopić u pripremama igrao osam utakmica i imao sedam pobjeda i jedan remi, a onda je prvenstvo započeo bez pobjede u šest kola i ispadanjem od Steaue (FC SB), što ga je koštalo i otkaza.
Gattuso taj podatak sigurno nije znao, ali u stotinama igračkih, ali i dosadašnjim trenerskim bitkama, svim mastima premazani Talijan, već je u prvoj izjavi, nakon što je srušio i zapanjio Josea Mourinha, odlučno “stao na loptu”.
- Da, jako sam zadovoljan onim što smo pokazali protiv Šahtara i Fenerbahčea. Izborili smo u Grazu veliku pobjedu protiv velikih igrača, ali ne smijemo poletjeti previše. Ovo su samo pripreme i mi se samo uigravamo i pokušavamo rasti iz dana u dan - kazao je Gattuso i na tome se može izgraditi skoro cijela analiza viđenog u Sloveniji i Grazu, gdje je Hajduk boravio deset dana, dok će u Splitu imati još jednu provjeru 18. srpnja protiv Širokog Brijega.
Splićani su za boravka na Bledu odigrali četiri utakmice. Počelo je šokantnim porazom 0:1 od Radomlja, nastavilo se remijem protiv ukrajinskog prvaka Šahtara (1:1), a onda u zadnja dva dana pravi “šlag na tortu” dolazi s pobjedama nad šestim klubom ukrajinske lige Ruhom (3:1), te turskim viceprvakom Fenerbahčeom (1:0).
Već rezultatski slijed poraz - remi - pobjede potvrđuje Gattusovu tezu uigravanja i rasta. Počelo je loše, ali već poslije tog poraza od Radomlja rekao je “sigurno će biti bolje jer ono što radimo i kako radimo zalog je toga”. Prvo poluvrijeme protiv Šahtara ostat će upamćeno po strašnom presingu i “palli coperti”, taktičkoj ideji o kojoj će se još dosta čuti, dok su Ruh i Fener donijeli eksploziju Hajdukovog dragulja Brune Durdova, koji je s dva čudesna pogotka razgalio dušu svih kojima je Hajduk na srcu. Protiv turskog kluba Bijeli su bili često u podređenoj ulozi, ali disciplinom i borbenošću znali su se obraniti i iskoristiti svoju šansu za pobjednički ubod.
Velika nepoznanica
Ako se vratimo na početak puta i ovih priprema, onda je sve u Hajduku bila velika nepoznanica opterećena brojnim negativnim efektima završnice prošle sezone, ali 21 dan kasnije može se reći da se na Poljudu stvara - Rinoland. Asocijacija je na trenerov nadimak Rino, land bi bila zemlja, ali možda bi još bolji izraz bio - čarobna ili čvrsta ruka trenera, koja se traži u svim sportovima i koja je zapravo osnovni uvjet napretka i željenih rezultatskih dosega.
Gattuso je u hrvatski nogomet došao kao velika zvijezda, proslavljeni igrač Milana i talijanske reprezentacije, trener koji je već vodio Napoli, Marseille i Valenciju, ali Hajduk i Split su specifična sredina gdje je vrlo teško nametnuti autoritet i znanje. No, Talijan se prije svega pokazuje kao veliki radnik, čovjek koji izgara na svom poslu, živi za svaku akciju i potez, kako na treningu, tako i na utakmici. Istovremeno, on je i vrstan motivator jer je uvjerio svoje igrače da ga slijede bespogovorno, a najbolji je primjer kada su samoinicijativno navečer trčali krugove oko bledskog jezera, iako bi prije toga bili “ubijeni” s dva ili tri jaka treninga.
- Mentalitet ove momčadi, to je ono što mi se najviše sviđa jer se igrači trude do krajnjih granica i igraju sa srcem. Mene je i Jose Mourinho pitao kako to da sam poslije Napolija i Marseillea došao u Split, a odgovorio sam mu da je za mene Hajduk poput Reala iz Madrida! Ovaj posao se ne radi uz televiziju i bilježnicu kod kuće, a kad se ujutro probudim, ja sam sretan jer idem raditi s ovim igračima - otkrio je Gattuso, a ova izjava o Hajduku i Realu sigurno ulazi u antologiju poput one Alena Bokšića kada je kazao “igrao sam za Hajduk i još neke manje klubove”.
I kad smo već kod legendi splitskog kluba, odmah se treba podsjetiti i izjave Darija Srne, koji je u Kranju poslije dvoboja sa Šahtarom gdje je on sportski direktor, nedvosmisleno naglasio:
- Najveće pojačanje Hajduk je već doveo, to je trener Gennaro Gattuso i samo ga treba slijediti.
Definitivno zvuči proročanski, premda će konačnu istinu reći tek službene utakmice, kao što definitivno Hajduku treba još nekoliko igračkih pojačanja, pogotovo za napadački segment igre. Prvim se može nazvati kada se na prvom splitskom treningu po povratku iz Slovenije danas pojavi Ivan Perišić, koji je imao produljeni odmor poslije Eura, a pitanje je trenutka kada će potpisati Ivan Rakitić.
Već njih dvojica, kada dođu na potrebni nivo spremnosti, bit će kapitalna nadogradnja na dosad napravljeno, a četiri dvoboja u Sloveniji i Austriji pokazala su jako dobru fizičku pripremljenost, sigurnu obranu, te ideju strpljivog građenja napadačke igre (nema više udari dugu loptu na Livaju, pa što bude) s naglaskom na presingu kad god je to moguće. Talijanski stil u stvaranju Rinolanda čiji nastavci ubrzo slijede...