Povijesna utakmica nikad se ne zaboravlja, pokazali su to svojim činom i navijači Hajduka okupljeni oko MNK Torcida Biberon, koji su organizirali okupljanje legendi splitskog kluba. Nakon 45 godina prvi put su se za istim stolom našli igrači koji su u četvrtfinalu Kupa prvaka 19. ožujka 1980. pobijedili HSV na Poljudu (3:2). Pobjeda nije bila dovoljna za prolaz zbog poraza 0:1 u prvom hamburškom susretu, ali utakmica je ostala u vječnom sjećanju pristalica Bijelih kao jedna od najvećih u povijesti kluba. Time je još veća i sama činjenica okupljanja.
- Prvi put smo se ovako okupili, zaista smo presretni što smo pozvani na obljetnicu ove utakmice - kazao nam je Šime Luketin, jedan od sudionika okupljanja.
Stara garda Torcide, predvođena Marijom Grubićem-Kulom i Brankom Grbešom-Kelom, koji su ‘70-ih i ‘80-ih pohodili utakmice Bijelih, došli su na zanimljivu ideju koju su realizirali predsjednik MNK Torcide Biberon, splitski poduzetnik Denis Pavlović, uz doprinos potpisnika ovih redaka. Uspjeli su na maloj proslavi okupiti prestižna imena povijesti Hajduka. Prvo ručak, potom odlazak na finalnu utakmicu malonogometnog Kupa. Kapetan Ivica Šurjak na druženje u splitskom restoranu Maestro stigao je posljednji...
- Hvala vam što ste me dočekali u špaliru – poručio je Šurjak svojim nekadašnjim suigračima, a onda ih redom posložio za stolom:
- Idemo, kao nekoć na terenu. Kapetan prvi, do mene Pudar, pa Mužinić i dalje redom.
Devetorica su se odazvala pozivu na malu proslavu obljetnice. Uz trojicu nabrojanih bili su tu Vedran Rožić, Mladen Pralija, Damir Maričić, Šime Luketin te braća Zlatko i Zoran Vujović. Ostali su imali zdravstvenih ili privatnih prepreka poput Bore Primorca, jednog od glavnih aktera te utakmice. No, oni koji su došli nisu požalili, dapače, veselo je bilo druženje legendi Hajduka, koji su puni pozitivne energije stigli na obljetnički ručak.
- Kako i ne bi, ovo nam je jedinstvena prilika da se nađemo, porazgovaramo, podijelimo sve one lijepe priče iz prošlosti - kazao nam je Damir Maričić, koji je za obljetnicu potegao iz Pule.
Mišo Krstičević je stigao iz Ploča. Nekoć igrač i trener Hajduka već godinama vodi Jadran iz svog grada na ušću Neretve.
- Prošlo je 45 godina kao u trenu. S manjkom sreće nismo prošli dalje. Baš mi je drago što smo se našli. Mislio sam da Frfa neće doći, ali iznenadio me, jedva je dočekao da se svi vidimo - otkrio nam je Krstičević.
U novinskoj reportaži teško je prepričati sve ono što se moglo čuti za stolom, sve one anegdote kojih su se rado prisjećali ljudi koji su stvarali veliko ime Hajduka.
- Ja mu opalim jedan lažnjak, on se digne, ja opalim još jedan, on opet na mene - prisjećao se Zlatko Vujović dvoboja s braničima HSV-a, a njegov brat Zoran dodao:
- Htio sam tu utakmicu što prije zaboraviti jer sreća nam je okrenula leđa. Sudac je kod prve utakmice pogriješio kada je Hrubesch pokupio Pudara kod jedinog gola. Možda bismo otišli do kraja da smo prošli HSV. Sanjali smo finale.
Još je žešći u procjeni bio Frfa Mužinić...
- Nebo bi nam bilo kraj da smo prošli. I danas žalim za tom utakmicom. Puno sam utakmica zaboravio, ali tu nisam nikada. Koliko god smo bili sretni zbog igre, toliko smo bili nesretni zbog ispadanja.
Legendarni Frfa, čovjek koji je bez premca bio mjerna jedinica za borbenost zlatne generacije Hajduka ‘70-ih, već godinama ne odlazi na Poljud. O tome i ne želi pričati.
- Jakobušić je imao želju da se pojavim na Poljudu, osjetio sam iskrenost u njegovom pozivu. Ali, nisam otišao. Bolje je imati svoj mir - kazao nam je Mužinić, igrač s 508 nastupa za Hajduk.
U Velikoj dvorani na Gripama, pred prvu utakmicu finala Kupa Torcide Biberon i Dinama, legende su izašle i pred navijače. Dobili su pljesak više od 3000 okupljenih.
- Poseban je osjećaj kad te ljudi ne zaborave nakon toliko godina - priznao nam je Šurjak.
Bilo je pred izlazak i pitanja "hoće li biti zvižduka" jer nikad se ne zna kakva može biti reakcija s tribina kada se okupi nekoliko tisuća ljudi različitih generacija. Međutim, kapetan je svima poručio u svom stilu.
- Ako netko i zviždi, njemu je na teret. Mi smo igrali za veliki Hajduk, pobijedili smo Hamburger, koji je te godine došao do finala Kupa prvaka. Ponosni smo bili tada i ponosni ćemo biti cijeli život na doseg naše generacije.
U Šurjakovoj poruci sve je rečeno. Zato su tribine na Gripama jednodušno pozdravile ljude koji su rezultatima gradili istinsku veličinu splitskog kluba. Aktualni Hajduk nije imao potrebu okupiti svoje slavne veterane, ali navijači su pokazali koliko cijene ono što se nekoć stvaralo. Cijene vrijednosti zbog kojih će Hajduk uvijek biti klub velike povijesti.
Komentari (0)
Komentiraj