Dogodilo se neizbježno, intervenirao je Hajdukov Nadzorni odbor, koji je odlučio smijeniti predsjednika Lukšu Jakobušića, tri mjeseca prije isteka njegova mandata. Sigurno je da su nadzornici, svjesni duboke rezultatske krize, već neko vrijeme raspravljali o tome što bi trebalo poduzeti, ali isključeno je da su dobili mig od splitskog gradonačelnika Ivice Puljka, dakle, većinskog vlasnika kluba. Puljak, kao i njegovi prethodnici, od Željka Keruma, koji je dao vlast udruzi Naš Hajduk, preko Ive Baldasara, do Andre Krstulovića Opare, ustrajno su izbjegavali takve odluke, nisu se pačali u Hajduk.
Kad je riječ o aktivnostima aktualnog Nadzornog odbora, sve dio ovog trenutka vladali su se u skladu s praksom prethodnih nadzornika, to jest praktično bez primjedbi. Vjerojatno su ipak shvatili da i oni imaju odgovornost za slabosti, koje će se možda manifestirati na skoroj budućnosti, pa su poželjeli preuzeti mjere da vlast na Poljudu predaju novoj garnituri, kako bi se poduzele pravodobne predradnje za pripremu nove sezone.
Tablica sve pokazuje
Mnogi su vjerovali da bi Jakobušić, bez obzira na danu riječ kako će se povući u slučaju da Hajduku izmakne naslov prvaka ove sezone, trebao nastaviti u novom mandatu. Na pojedine zahtjeve komentatora u medijima za potrebom resetiranja, javili su se "jakoljupci" sa svojim tumačenjima o uspješnom mandatu Gospara. No, sigurno je da je rezultat bio jedan od prvih razloga za Jakobušićevu smjenu. Obećavao je naslov prvaka, najavio je "all-in", vukao je takve poteze, i u tome nije uspio.
Ne zna se koliko su istinite glasine o savjetovanjima, sada bivšem predsjedniku, da se sam povuče, odnosno je li mu eventualno sugeriran nastavak rada do ljeta, možda i dalje, pod cijenu otkaza daljnje suradnje sportskom direktoru Mindaugasu Nikoličiusu. Nagađanja su svakojaka, teško je doći do prave istine, jer na Poljudu baš od instalacije Jakobušića za predsjednika, vlada zakon šutnje. No, sigurno je da je i kadrovska politika koju je provodio preko Nikoličiusa razlog za takvu odluku. Veći dio aktualnog igračkog kadra nije na potrebnoj razini za naslov prvaka i europski iskorak, a pogotovo na toj razini nisu bili izbori trenera u njegovom mandatu. Drugi Karoglanov boravak u Hajduku definitivno je neuspješan, a bio je to već osmi trener otkako je Jakobušić postao predsjednik.
Ostaje uvjerenje da je Jakobušić želio nastaviti posao, tako je najavio u obraćanju javnosti poslije nemilih izgreda navijača nakon završetka eliminacije "bijelih" u polufinalu Kupa Hrvatske protiv Dinama. Možda je Gospar Jako htio dobiti na vremenu, kako bi još jednom pokazao svoje sposobnosti vladanja u kriznim trenutcima, kakvi su se događali tijekom njegova angažmana. Nadalje, postoji još jedna varijanta, a to je da su navijači razočarani kritikom predsjednika, kao i u nekim prethodnim slučajevima, Jakobušiću okrenuli palac nadolje. To se prije svega odnosi na navijače koji su na ovaj ili onaj način, posredno ili nekako drugačije, uključeni u vođenje kluba, jer, prema anketama na portalima i komentarima na forumima, većina navijača nezadovoljna je odlukom o njegovoj smjeni.
Bilo bi sad ipak nekorektno udarati po smijenjenom predsjedniku, bez obzira na to što je on oduvijek, od prvih dana, od 30. listopada 2020., hrabro preuzimao odgovornost za svoje poteze. Hajduk je pod Jakobušićevom dirigentskom palicom doživio uzlet, u to nema sumnje, dojam je da je na Poljudu sve procvalo, kako su ostvareni uspjesi na svim poljima, čak i u rezultatskom pogledu (osvojena su dva Kupa), do kraha ove sezone. Beskrajno ambiciozan, ali i samouvjeren, Jakobušić je golemoj armiji navijača nudio velika obećanja, što je dokazano 2022. predstavljanjem strategije razvoja kluba do 2027. (dva naslova prvaka, brojna sudjelovanja u grupnim natjecanjima europskih klubova, jačanje momčadi na duge staze, praktično promoviranje politike "naša dica"). Međutim, na kraju mu je presudio, figurativno rečeno, semafor, odnosno tablica, kao posljedica nedosljedne stručne politike, koja se manifestirala smjenama trenera, ali i dovođenjem igrača, uglavnom prosječne, ili za Hajduk nedostojne kvalitete.
Još jedna stvar o kojoj se ozbiljno govori, ali o njoj nema puno javnih podataka, jest financijsko stanje kluba koje će dočekati novog predsjednika ili predsjednicu. Naime, krajem prošle godine objavljen je podatak o dugu malo većem od 12 milijuna eura, ali on se objašnjavao i nemogućnošću da se kroz knjige provede dogovoreni transfer Luke Vuškovića u Tottenham. Možda su se neki upućeniji i zbog toga odlučili za smjenu.
Lažna nada najviše boli
Na kraju, sve se svelo, kako je to efektno sročio Hrvoje Vejić, kapetan generacije prvaka iz daleke 2005., u komentaru za "Dalmatinski portal":
- Treba se okrenuti novoj sezoni, zaboraviti ovo što prije. Lažna nada najviše boli, a to je ono što smo dobili od predsjednika na vrhu, sportskog direktora, koji se pokazao kao sjajan sprinter, do trenera i igrača. Što bi rekao Richard, znači k…. Iskreno, ne nadam se više ničemu, samo želim vidjeti da Mr. Football stavi još jedan hashtag #bitcetogajos, pa da svi poludimo od ushićenja. Šteta, mogla je ova sezona završiti puno bolje, da igrači nisu smjenjivali i postavljali trenera, trebao je svatko raditi svoj posao".