Je li čaša napola puna ili napola prazna? Pitanje je vječno, kao i odgovor koji ga prati. Hajduk je drugi nakon deset godina plutanja u sivom prosjeku od treće do pete pozicije. Za jedne pomak vrijedan pozornosti, za druge rezultat koji traži analizu s naslovom “gdje smo pogriješili”.
- Ako ne osvojimo titulu bit ćemo krivi samo sportski direktor i ja - kazao je prošlog tjedna na Skupštini kluba predsjednik uprave Lukša Jakobušić.
- Igrači i trener mogu samo donijeti naslov prvaka - dodao je čelni čovjek klupske uprave.
U svakom slučaju, Hajduk je došao nadomak titule, stigao je do pozicije u kojoj se nije nalazio čitavo desetljeće. Uz to, Bijeli nisu od 2009. došli u situaciju da su u svibnju još uvijek konkurentni u borbi za naslov prvaka. Gdje su izgubili korak? Još prošle jeseni kada su u tri listopadska susreta uzeli tek jedan bod igrajući s protivnicima iz donjeg dijela HNL poretka. U seriji Šibenik-Gorica-Belupo uzimali su Bijeli po krugu od sedam do devet bodova, ali u tom, drugom krugu, osvojili su tek jedan bod. U tri preostala kruga s navedenim suparnicima uzeli su 25 od 27 bodova, još su dva ispustili u koprivničkoj nuli tijekom travnja. Gostovanje u Koprivnici ove je sezone bilo najteže za Bijele, pet bodova su ukupno izgubili u dva ogleda s Belupom u Podravini. Uz Belupo, tri boda je odnio Šibenik, dva Istra u Puli. Od četiri momčadi s dna poretka jedino je s HD-om uspio Hajduk upisati maksimalnih 12 bodova.
Kako je Hajduk padao u Koprivnici i Šibeniku zanimljiva je analiza. U dva od tri navedena susreta nije igrao Livaja. U porazu od Šibenika (0:2), te prošlog mjeseca u neriješenom 0:0 u Koprivnici. Nulu u Podravini posljednje travanjske nedjelje Bijeli su potpisali bez Livaje, ali i Kalinića. Izostanak dvojice najboljih napadača pokazao se nenadoknadivim gubitkom. Uz podatak o izostancima Livaje ide još jedan hendikep. Filip Krovinović ozljedio se nakon 15 minuta utakmice u Šibeniku prošle jeseni, a potom nije igrao protiv Gorice i Belupa gdje su Bijeli kombinirano došli do jednog boda. Nema spora, bez najvažnijih igrača Hajduk je redovito padao. U prilog toj tezi ide i konstatacija da su Bijeli jedinu utakmicu s Dambrauskasom na klupi izgubili bez Krovinovića u jadranskom derbiju krajem veljače.
Dva gostovanja i utakmice u kojima nisu imali Livaju ili Krovinovića, koštali su Bijele osvajanja naslova prvaka. Pritom je klupski menadžment pokazao visoku razinu ambicije. U prvenstvo se ušlo s jednom momčadi, a kraj sezone se dočekuje s potpuno drugom ekipom. U odnosu na početak sezone u Kranjčevićevoj do proljeća je dovedeno devet novih igrača (Krovinović, Fossati, Katić, Melnjak, Subašić, N. Kalinić, Mikanović, Grgić, Ferro). Gotovo kompletna momčad. Unatoč lošim rezultatskim razdobljima i velikom zaostatku za vodećima, Hajduk se nije predavao. Vratili su se Bijeli početkom prosinca pobjedom u maksimirskom derbiju. Jesen su ipak okončali s pet bodova minusa u odnosu na sva tri konkurenta, s tim da su Osijek i Rijeka imali utakmicu viška. Na proljeće su sjajno krenuli, ali izgubili su prvu “meč loptu” kontra Rijeke na Poljudu krajem veljače. Kasnije nisu iskoristili “set lopte” u Puli i Koprivnici, a kako se bližio kraj sezone, konkurencija je nudila sve manje prigoda. Na kraju je došlo drugo mjesto.
Je li bilo realno tražiti da se momčad, koja je u posljednjih godinu i pol dana dobila 16 novih igrača, u prvoj sezoni okiti naslovom prvaka? Očekivanja uvijek imaju visoki limit, ali pokazalo se da je realnost druga pozicija. Svaki proces traži vrijeme, a ovog puta je Kup realna prigoda da se ulaganja opravdaju kroz trofej koji povijest pamti. Istina je da je momčad posložena od kvalitetnog materijala, ali čim je neki od nositelja ostao na tribini, što se primarno odnosi na Livaju i Krovinovića, izostao je i očekivani rezultat.