Prvo poluvrijeme vrištalo je - Marko Livaja. Pogotovo jer glavnog konkurenta nije bilo nigdje. Bruno Petković bio je, zapravo vrlo malo kriv, zarobljen u Hajdukovoj mišolovci na sredini terena. Dok je Livaja riljao, dodavao, hrvao se, otvarao, maltretirao suparničke stopere i naposljetku zabio, Bruno Petković djelovao je kao na "wellnessu". Ne mislimo pritom da se nije trudio, već jednostavno, igra njegove momčadi i veznog reda posebice jednostavno nije bila u stanju donijeti mu loptu kako bi kreirao probleme domaćinu.
U nastavku se stvar promijenila, ali Petković je i dalje bio u "minus fazi". Sve do ključnog trenutka utakmice. kada je Baturina prejednostavno izbacio dotag vrlo dobrog Eleza, i ubacio u sredinu 16-erca, gdje Petković ulazi, u duelu s Awaziemom dolazi do kaznenog udarca, kojeg i pretvara u konačnih 1-1. Da nije bilo toga trenutka, nismo sigurni da bi se Dinamo osladio bodom... Niti Petković aureolom junaka utakmice, koju ovom prilikom dijelimo.
Taj detalj, pritom, ispao je ključan. Petkovića, više ili manje, prije toga, a ni kasnije, do ulaska Drmića, nije bilo, barem u onom glavnom napadačkom dijelu, no klasa se dokazuje u trenutku. Pitajte, primjerice, Tota Schillacija na Mundijalu 1990. godine. Ili Pippa Inzaghija tijekom cijele karijere.
Istina, Petković niti približno nije taj tip igrača, no klasa koju nosi je proradila i Dinamu donijela ono po što je, ruku na srce, i došao. U kontrastu, Livaja je opet bio frontmen hajdučkog rock and rolla, kojeg je predstavio trener Hajduka Karoglan, bio je doista personifikacija tribina, ali i vrsnog nogometa, no na kraju, kada se podevukla crta, ostalo je stajati: Hajduk - Dinamo 1-1, Livaja - Petković 1-1.
Znao je na Poljudu Petković zabijati i petom, dok ga je protiv Mađara u hrvatskom dresu gledao i Eric Abidal, no ovoga puta lucidnost se nije dogodila na malom prostoru ugarskog šesnaesterca, već u jednom praćenju akcije, i ulaskom koji se pokazao presudnim. Gledajući dojmom, dvojbe ne bi bilo. U duelu kojeg smo nazvali "dvobojem umjetnika", Livaja je bio taj koji je mnogo ljepše povlačio poteze kistom, držeći čvrsto posjetitelje u svom ataljeu. Međutim, tamo preko puta, njegov kolega i prijatelj, stigao je na veleizložbu hrvatskog nogometa s jednim, jedinim izloškom. A taj je, eto, kao što to mnogo puta biva u nogometu, ispao - pobjedničkim.