Jens Gustafsson ljetos je kao Hajdukov trener taktiku gradio na sustavu 4-2-3-1 u kojem je Marko Livaja igrao na poziciji desetke. Ispred njega bio je Jan Mlakar, a na bokovima Emir Sahiti i Stipe Biuk. Hajduk uglavnom nije dobro izgledao. Napadi su bili spori i bezidejni, a obrana izložena suparnicima koji su lakoćom nadirali kroz sredinu terena, u kojoj nije bilo čvrstog defenzivnog bloka. Nekoliko mjeseci kasnije švedski trener napustio je Poljud zbog serije loših rezultata, problem s kojim se suočio još u srpnju ostao mu je nerješiva zagonetka...
Hajduk je u nedjelju u Puli - prvi put pod trenerskim vodstvom Valdasa Dambrauskasa - posegnuo za takvom igrom. Livaja na desetki, Biuk i Sahiti na krilima, Kalinić umjesto Mlakara u špici. Rezultat je bio isti. Hajduk spor i bezidejan, bez ikakve kontrole u sredini terena kojom su praktički od prve minute zagospodarili igrači - Istre. Puljani su utakmicu i završili s većim posjedom lopte (52%), što je za Hajduk i njegove ambicije posebno bolan podatak. Ne možeš osvojiti naslov ako ćeš protiv predzadnje momčadi lige biti podređen u posjedu...
Marko Livaja daleko je najbolji igrač Hajduka. I najbolji igrač Prve HNL u kontinuitetu već godinu dana. Livaja može kvalitetno odigrati desetku, ali Livaja nije vezni igrač. Livaja je oduvijek napadač, tako igra, tako se kreće, takve su mu navike na terenu. S Livajom na desetki Hajduk gubi ravnotežu u sredini terena, ostaje na samo dvojici igrača - u Puli su to bili Vuković i Fossati - koji moraju pokriti ogroman dio sredine terena, te koje protivnička momčad koja zna igrati bez problema neutralizira i dovodi u podređeni položaj. A Istra (i) u ovoj sezoni ima puno rezultatski problema, ali nitko joj ne može osporiti da igra doista odličan nogomet. Stoga su Puljani objeručke prihvatili Hajdukov manjak veznjaka te kroz sigurna i brza dodavanja usmjerili utakmicu u svoj ritam. S malo više iskustva i hrabrosti u napadačkim linijama mogli su uzeti i sva tri boda.
Možda bi Livaja na desetki i mogao proći kad bi Hajduk imao drugačiju igru preko bokova, ili možda drugačije zahtjeve za igrače na bokovima. Ovako oni stoje dosta široko, s premalo lopti, odsječeni i uglavnom nevidljivi na terenu. Je li to njihova krivnja, ili je to posljedica toga što nema igre pa upotrebljiva lopta do njih i ne može doći? Više smo skloni ovom drugom.
Jasno je da Dambrauskas traži način da na terenu spoji Marka Livaju i Nikolu Kalinića. Livaja je najbolji igrač lige, a Kalinić je zimus došao uz veliku pompu kao najveće moguće pojačanje, igrač s kojim će Hajduk otvorenog garda krenuti po naslov. Kalinić je kroz nekoliko akcija u Puli demonstrirao dio svog vrhunskog napadačkog repertoara, posebno u akciji u kojoj je zabio gol. Međutim, Hajduk s Livajom i Kalinićem zajedno na terenu ne izgleda dobro. Iako su različiti tipovi napadača, dojam je kako stoje preblizu jedan drugom zbog čega dolazi do "gušenja" kako njihovih kvaliteta, tako i ostatka momčadi.
Pokušao ih je Dambrauskas ukomponirati u sustavu 3-5-2 u kojem su njih dvojica bili napadački tandem. No, derbi s Rijekom na Poljudu jasno je razgolitio sve Hajdukove slabosti u takvoj igri. Hajduk za takvu igru nema ni stopere, ni bokove, ni vezni red. Stoga je takva igra unaprijed osuđena na propast, kako god se Livaja i Kalinić u njoj snašli. U Puli se - rekli smo - vratio Gustafssonovoj ideji s Livajom na desetki, ali prošao je točno onako kako je prolazio i Šveđanin dok je vodio Hajduk. I ne vidimo kako bi Dambrauskas to u skoroj budućnosti mogao kvalitetnije napraviti.
I kakvo je onda rješenje? Je li ga ponudila Kup utakmica s Goricom (2:1), jedina u kojoj je Hajduk ovog proljeća izgledao kako treba izgledati? Livaja se vratio na poziciju centarfora, a Kalinić je ostao na klupi. Hajduk je odmah odigrao bitno "protočniju" utakmicu, s puno energije, okomitih dodavanja i brzih izlazaka na bokove. Plus što je Livaja svoje najbolje utakmice igrao kao klasični centarfor punom slobodom biranja prostora.
Nije problem izanalizirati da Hajduk najbolje izgleda s Livajom u špici, odnosno koliko je ranjiv kad Livaja igra desetku. Međutim, daleko je teže suočiti se s tim da bi to značilo seljenje Nikole Kalinića na klupu. Jasno je da se nije odrekao igranja u Veroni i goleme svote novca da bi i na Poljudu sjedio na klupi. Vratio se da bude u jednoj od ključnih uloga u momčadi koja bi trebala osvajati godinama nedostižne trofeje. Ima li snage Dambrauskas, ima li i Hajduk snage sjesti s Kalinićem te ga suočiti s problemom koji ozbiljno nagriza Hajdukove ambicije?
U subotu Hajduk igra utakmicu koja će mu odrediti prvenstvenu priču za ovu sezonu. Igra je protiv Dinama, vodeće momčadi, aktualnog prvaka, skupa neupitno najkvalitetnijih igrača u ligi. Dinamo sigurno ima svoje slabosti, ali Dinamo će brže od svih znati iskoristiti sve slabosti koje Hajduk iznese na travnjak. A tandem Livaja - Kalinić za sada čini Hajduk ranjivim, jer Dambrauskas u ovih nekoliko tjedana nije pronašao način da njihovu individualnu klasu ukomponira na dobrobit momčadi.
Dapače, Hajduk u proljetnom dijelu sezone igra najslabiji nogomet među klubovima koji se nalaze u utrci za osvajanje naslova. I ako to žurno ne promijeni iz te će utrke ispasti već u subotu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....