Što je s prijelaznim rokom, odnosno, najavama da bi Mauro Perković mogao otići u Šahtar? Trenutno je tišina i nema novosti, ali sukladno trajanju prijelaznog roka, većinom do 1.veljače, a negdje i duže, ima dovoljno vremena da se transferi dogode.
Istra 1961, koja je već 11,5 godina privatizirani klub (dioničko društvo), nije u svojoj povijesti imala značajniji status da bi ostvarivala milijunske transfere. No, analizirajmo tu evoluciju u rasponu do aktualne vlasti (2011. - 2018.), te od dolaska Baskonije-Alaves.
Do 2018. godine najunosniji transferi bili su Marcel Heister u Beitar Jeruzalem (500 tisuća eura, 2016./17.), Mato Miloš u Benficu (400 tisuća eura, 2017./18.) i Hrvoje Milić (350.000 eura, 2013./14.). Nedostaju podaci o transferu Dejana Radonjića u Dinamo (2014.), a tada se u javnosti baratalo iznosom između 400-500 tisuća eura (dijelom kroz posudbe igrača). Isto tako, zanimljivo je da do privatizacije Transfermarkt vodi najvišim transferom onaj Igora Loze u Černomorec, 2008., navodno za 450 tisuća eura...
Položaj Istre na tržištu nije bio dojmljiv, logično, jer je prije svega imala poziciju u donjem dijelu Prve lige, a dvije godine je bila i drugoligaš (2007. - 2009.). Drugi važan faktor je manjak financija, pa si klub nije mogao priuštiti niti dovođenje kvalitetnijih igrača za koje treba platiti odštetu, a niti osigurati dobre igrače za samu (i bolju) plaću...
Sukladno svim natjecateljskim, financijskim i statusnim minusima, nije bilo logično očekivati da bi Istra 1961 mogla bitnije promijeniti svoj položaj na tržištu. Otkako su vlasnici kluba postali Španjolci, iz grupe Baskonia-Alaves, Istra je doživjela prvu promjenu, a to je financijska stabilnost. Nakon što su riješili mnoštvo dugovanja prethodnih vlasnika, očekivalo se promijeniti i natjecateljske te posljedično statusne položaje na bolje. No, u tom pravcu je Baskonia-Alaves doslovno bila loša. Sportska politika bez reda, sustavnosti i stručne ideje vodilje "osigurala" je četiri sezone usidrenosti na devetoj poziciji i spašavanja u posljednji tren. Slijedom toga nije moglo ni biti zanimljivih transfera jer su Baski uglavnom dovodili mnoštvo igrača iz nižeg razreda kvaliteta i u odnosu na HNL. Nakon 3-4 godine postajao je svjestan glavni boss, Josean Querejeta, da tako ne može dalje. Iz Španjolske pokrivaju 90-ak posto godišnjeg proračuna (3,5 milijuna eura) i normalno je da su počela preispitivanja koji je smisao tog ulaganja pored takvih rezultata i minusa u transfernoj politici.
Nekoliko je usputnih "pluseva" ukazivalo potencijale pulskog projekta. Prije svih sudbina Ramona Miereza, koji je stigao u Pulu 2018./19. sezone na posudbu iz Tigrea, via Alaves. Na temelju izvrsnih mu partija u Istri, Mierez je, nakon loše epizode na posudbi u Tenerifama, revitalizirao karijeru u Osijeku. Naposljetku, Alaves je ugovorio prodaju Argentinca za 2,5 milijuna eura. Simbolična je bila i priča Danija Iglesiasa, koji je u Pulu stigao "onako", iz nižeg ranga, ali ga je u jednom trenutku htjela Rijeka. Ukupno je transfer iznosio oko 350 tisuća eura, ali dijelom je kompenzirao dugovanje Puljana za Matu Miloša. Tako je jedini pravi seniorski transfer u eri Baska bio prošlog ljeta odlazak Roberta Miškovića u Banik Ostravu za 250 tisuća eura...
Naglasili smo "seniorski" zato što je Istra pod vodstvom Baskonije-Alaves upisala i najveći transfer u povijesti kluba i pulskog nogometa uopće. Kao još kadet u studenom 2020. godine dogovoren je transfer Rocca Žikovića (2005. godište) u Red Bull Salzburg. Taj posao su direktno operativno rješavali ljudi iz Vitorije, a Istra je prihodovala fiksno i odmah 1,5 milijuna eura, a s bonusima taj iznos može u perspektivi biti barem 50% uvećan.
Ono što je, međutim, u posljednjih godinu dana najavilo iskorake u svim gore navedenim poslovnim okvirima kluba, to je drugačiji sportski pristup. Baski su od početka najavljivali bitno podizanje razine omladinske škole, ali i uključivanje svojih igrača u prvu momčad. To se, naravno, nije moglo odmah dogoditi, ali se već godinu dana počelo konkretizirati. Sve je više domaćih dečki u krugu prve momčadi, a Perković i Lisica, recimo, već su se kao 19-godišnjaci etablirali značajnim potencijalom i za inozemno tržište.
Za Lisicu je već bilo upita iz inozemstva na razini transfera do milijun eura, što je, logično, zahvaljeno ponuđaču. Oba su igrača potpisali nove i duže ugovore, te kao mladi reprezentativci još mogu i te kako napredovati. No, sada je interes Šahtara za Perkovića, na poticaj trenera Jovićevića, konkretan.
Hoće li biti transfera teško je reći, tim prije što u Istri nisu baš pod pritiskom da ga moraju odmah prodati. Za Perkovića su upiti svakodnevni, podosta iz Italije, i s obzirom na njegovu dobu (19) ne treba srljati u transfere koji neće realno vrednovati njegov potencijal. Perkovića danas Transfermarkt procjenjuje na 2,5 milijuna eura i to nam se čini objektivnim financijskim okvirom pulskih očekivanja, pri čemu uz dodatni uspon forme igrača, status u U-21 Hrvatske i poklapanje hitnih potreba nekog (talijanskog?) kluba ili dugoročnijeg ulaganja, taj iznos može dostići 3 milijuna eura...