Mislim da će ovo biti moja posljednja utakmica s Istrom - suznih je očiju, krajem svibnja 2023., izjavio Gonzalo García nakon remija (1-1) sa Slaven Belupom u finalnom kolu HNL-a. Urugvajski trener španjolskog podrijetla "zeleno-žute" je ostavio na petoj poziciji prvenstvene ljestvice - što je ujedno i najviši plasman u povijesti kluba - a onda se sporazumno razišao s poslodavcima i otpočeo psihofizičku rekuperaciju pod okriljem obiteljskog mikrokozmosa u Santiagu de Composteli. Činilo se tada da će ga hrvatski nogometni sladokusci u budućnosti viđati eventualno putem televizijskih prijenosa nekih inozemnih liga...
Devetnaest mjeseci kasnije, međutim, nakon kratkotrajne epizode na klupi portugalske Arouce, 41-godišnji je stručnjak ponovno stigao na Aldo Drosinu - i to u velikom stilu. García je u prosincu preuzeo Istrino kormilo od Paola Tramezzanija, a onda ekspresno transformirao redove pulskog prvoligaša sukladno svojoj već poznatoj nogometnoj filozofiji, čiji su neki od ključnih postulata kombinatorika, posjed, izgradnja akcija iz zadnje linije, ofenzivni pristup i trka. Istra je, s kristalno jasnim Garcíjinim rukopisom, u ovoj kalendarskoj godini odigrala 14 utakmica, upisala šest pobjeda, četiri poraza i isto toliko neriješenih ishoda, uz gol razliku 18-12, te trenutačno zauzima šestu poziciju na HNL ljestvici (s 41 bodom, koliko ima i petoplasirani Varaždin, odnosno tri manje od četvrtog Belupa).
"Ubojica velikih"
Ono što posebno iskače u Urugvajčevom drugom mandatu jest serija prvenstvenih nokauta od kojih su - u posljednjih mjesec dana - popadala sva četiri nominalna člana "velika četvorke", najprije Osijek (2-1), potom Dinamo (3-0) te Rijeka (2-0), a onda u srijedu i Hajduk na Poljudu (1-0).
Ne samo da García, uz Marija Kovačevića, trenutačno zasluženo uživa status apsolutnog hit-trenera HNL-a, već je Istrin nogometni Enrique Iglesias, kao što kaže naslov najpoznatije uspješnice poznatog španjolskog pjevača (s kojim 41-godišnji trener dijeli određene fizičke sličnosti), postao - heroj - u ovom slučaju navijačkog pulskog puka. Zahvaljujući upravo njemu, Puljani u sve većem broju dolaze gledati kako nogometne trupe iz njihova grada, u maniri "ubojice velikih", uzimaju skalpove višestruko skupljim momčadima, dominirajući ih pritom u praktično svim segmentima igre, a istodobno i pružajući svojim navijačima vjeru u ostvarenje europskog sna.
No, za potrebe ovog teksta, komandnu ćemo ploču našeg zamišljenog vremenskog stroja podesiti na 1997. godinu - jednu od prijelomnih na nogometnom putu glavnog junaka ove priče. Mladi Gonzalo, naime, tada je, nedugo nakon 14. rođendana, prateći roditelje (koji su krenuli u potragu za boljim poslovima), iz rodnog Montevidea preselio u kraj svojih predaka, španjolsku Galiciju, odnosno njezino uvodno spomenuto središte - Santiago de Compostelu. U istoimenom je klubu od 1998. do 2001. nastavio nadograđivati temelje ranije postavljene u omladinskim pogonima urugvajske La Rinconade i Defensora, a na račun njegovih fantastičnih izvedbi u toj dobi stigle su i prve ponude bogatih udvarača.
Umjesto Milana - Real
Za mladića kojeg su u rodnom Urugvaju u dječačkim danima prozvali novim Alvarom Recobom, među prvima se javio Milan, a García je s talijanskim gigantom odradio čak i pripreme, te imao ugovor na stolu, no u priču je tada uskočio Real Madrid, konkretno Florentino Perez, i spriječio finalizaciju posla s "rossonerima", agitiravši kod predsjednika Compostele da se transfer preusmjeri na Santiago Bernabéu, što se, na koncu i dogodilo. Današnji trener Istre nije bio oduševljen takvim epilogom, njegove su želje gledale prema Milanu, no Compostela se nalazila u velikom financijskom glibu, a Real se ponudio sanirati dugove i platiti odštetu za Garcíju (današnjih 309 tisuća eura), što je bila ponuda koju galicijski klub nije mogao odbiti.
Po vokaciji polušpica, Gonzalo je u Madrid stigao s reputacijom supertalenta, te je inicijalno priključen B momčadi s praktično zacrtanim putem prema onim najboljima. Uslijedile su, međutim, brojne ozljede zbog kojih García nikad nije stigao do prve momčadi "kraljeva", a i zbog kojih je, na koncu, ispaštala i njegova ukupna karijerna krivulja. O kakvom se nogometnom potencijalu radilo nešto zasigurno govori i činjenica da je svojedobno bio član španjolskih U17 i U19 reprezentacija, u kojima je dijelio teren i svlačionicu s igračima kao što su Andrés Iniesta, Fernando Torres i pokojni José Antonio Reyes. Unatoč španjolskom podrijetlu i činjenici da je nosio dres mlađih uzrasta "furije", treba istaknuti da se García izjašnjava kao Urugvajac.
Trofej u Maccabiju
U narednih 15 godina igračke karijere, García je promijenio 12 klubova, od Španjolske i Nizozemske, do Cipra i Izraela, gdje je, noseći dres Maccabija iz Tel Aviva osvojio svoj jedini trofej, tamošnje nacionalno prvenstvo. Najduži staž prikupio je u Nizozemskoj gdje je nosio dresove AGOVV-a, Heraclesa, Groningena i Venloa, a u Heereenvenu je, sezonu i pol, igrao s Danijelom Pranjićem. U prvom razredu nizozemskog nogometa skupio je 100 nastupa, uz 13 pogodaka i 14 asistencija, a traga je ostavio i na Cipru, u čijoj je prvoj ligi ubilježio 47 utakmica, odnosno 18 golova i jedan asist, pri čemu posebno treba izdvojiti 2014. godinu, kada je García, noseći dres Anorthosisa iz Famaguste, u utakmici s Doxom Katokopias, "utrpao" četiri komada (pobjeda 6-1). Također, tri godine ranije, kao napadač drugog ciparskog prvoligaša, AEK-a iz Larnace, García je upisao "hat-trick" u kvalifikacijama za Europsku ligu protiv malteške Floriane (ukupni rezultat 8-0).
Nakon sadržajne nogometne avanture koja je sezala sve do Bliskog istoka i istočnog Sredozemlja, García se na koncu vratio tamo gdje je praktično sve i krenulo - u Compostelu - objesivši, početkom srpnja, kopačke o klin.
Nije, međutim, gubio vrijeme budući da je istoga dana imenovan za pomoćnika Nizozemcu Johnu Lammersu u Esbjergu (u Danskoj završio i trenersku školu), nakon čega je, tijekom sezone 2018./2019. svoj trenerski zanat nastavio peći u hrvatskoj nogometnoj kuhinji, kao asistent Marina Pušića (današnjeg stratega Šahtara) s kojim je uveo Twente u Eredivisie. Naredne sezone García je preuzeo kormilo od Pušića te u svojoj premijernoj kampanji na poziciji glavnog trenera, unatoč drugoligaškom kadru, uspješno održavao Twente iznad zone ispadanja iz elitnog nizozemskog društva, a onda se, uslijed pandemije koronavirusa, ponovno pridružio svojoj obitelji u Composteli. Tih su dana mnogi koristili "lockdown" za edukaciju i razvijanje raznih vještina, pa je za pretpostaviti da je i García, primjerice, intenzivnije učio svirati gitaru, koju je kupio i krenuo na prve poduke još dok je igrao u Groningenu (2010./2011), a na repertoaru mu je vrlo vjerojatno bio Oasis - bend koji mu je, prema njegovom priznanju, posebno drag.
Novi Istrin identitet
Nakon što su stvari ponovno došle u normalu, u Gonzalov je poštanski sandučić pristiglo nekoliko trenerskih ponuda, a jedna od njih bila je i ona iz Istre. Nakon odrađenog intervjua, prihvatio je poziv s Aldo Drosine i po prvi put u životu krenuo put Hrvatske. U jednom od svojih intervjua, 41-godišnji Urugvajac je priznao da se o svom novom radnom mjestu, odnosno životnom okruženju, informirao putem Googlea - gledajući fotografije. Iako su ga na licu mjesta dočekali nešto drugačiji prizori nego na fotografijama - poglavito u pogledu travnjaka - Garcíji se u Puli svidjelo (kao i njegovoj obitelji), dogodio se "klik", stvorena je kemija s igračima i navijačima, a nakon devetog mjesta u njegovoj prvoj HNL sezoni, druga je već donijela peto mjesto, a zamalo i iskorak u Europu. U međuvremenu je, kako rekosmo, García otišao i vratio se, a u novom su ga mandatu dočekali kvalitetniji travnjak i novi kamp, odnosno topla dobrodošlica, povjerenje, prava energija i zdrave ambicije klupskog čelništva. U takvom je okruženju i karizmatični španjolski strateg ponovno mogao zasjati. Modificiravši kultni citat iz "Casablance", mogli bismo reći da je to bio nastavak jednog divnog prijateljstva, a iz kojeg je do danas proizišao novi Istrin nogometni identitet i serija sjajnih podviga "zeleno-žutih". Tko zna, da je García stigao ranije, možda bi se Puljani u ovoj ludoj sezoni borili i za titulu prvaka...
Komentari (0)