U nekim požutjelim novinama, s već izblijedjelim fotografijama, kroz reportažni je prikaz predstavljena Dinamova omladinska škola. Na rubu stranice krije se godina izdavanja tiskovine: 2011. Direktor spomenute institucije u vrijeme medijske prezentacije bio je Romeo Jozak.
On je poprilično samouvjereno tvrdio kako Dinamova škola nema konkurencije u Hrvatskoj, ali ni u ovom dijelu Europe. Posebno je istaknuo dvije generacije, "dominantne talentima - na europskoj razini": 1997. (trener Siniša Oreščanin) i 1998. (trener Igor Cvitanović).
Iako je govorio o dječacima u dobi od 13 i 14 godina, Jozak se odvažio spomenuti njihova imena. U fokus je stavio Ivicu Vidovića, Filipa Benkovića, Roberta Mudražiju, Danijela Miškića, Krunu Ivančića...
Najbolje utakmice u karijeri
"Naknadna nam je pamet" otkrila da spomenuti igrači nisu imali razvojni put kakav su u Maksimiru očekivali. Štoviše, osim Benkovića, nijedan od navedenih nije ostavio trag u Dinamu.
Primjerice, Mudražija je napustio Maksimir s 15 godina i prešao u Zagreb. Danas takva odluka zvuči kao loše interpretirani vic, ali u to vrijeme u Kranjčevićevoj se igrao prvoligaški nogomet, a respektabilne je rezultate Zagreb imao i u mlađim uzrasnim kategorijama. Ljudi koji su skrbili o karijeri Roberta Mudražije racionalno su procijenili da će u slabijoj konkurenciji imati lakšu prohodnost na putu prema profesionalnoj karijeri. No nakon što je klub izgubio prvoligaški status, Zagreb je Mudražiju transferirao u austrijsku Drugu ligu (Liefering).
Kao 20-godišnjak Mudražija se vratio u HNL i u dresu Osijeka revitalizirao karijeru. Ostvario je i solidan transfer: Kopenhagen je za njega isplatio 2,7 milijuna eura. Za momčad tadašnjeg danskog prvaka Mudražija je odigrao 29 utakmica. Ali, od tri sezone u Kopenhagenu, dvije je proveo na posudbama - u Rijeci i ljubljanskoj Olimpiji.
Vratio se ponovno u HNL, prvo u Koprivnicu, da bi u srpnju prošle godine potpisao za Lokomotivu. Robert Mudražija još nema 27 godina, a promijenio je - devet klubova. Međutim, u nedjelju je u Splitu, kako i sam priznaje, odigrao najbolju utakmicu u karijeri. Nema puno nogometaša u HNL-u koji se mogu pohvaliti da su pobijedili Hajduk na Poljudu i pritom postigli dva gola.
Tako se Mudražija priključio niski "slučajnih junaka" u momčadi Lokomotive ove sezone. Jedan od njih je i 34-godišnji Duje Čop. Bivši hrvatski reprezentativac (14 nastupa, dva gola) igrao je u ozbiljnim europskim ligama (Portugal, Italija, Španjolska, Belgija), zabijao je golove u dresu Hajduka i Dinama, ali i u veteranskoj dobi još ima volju za dokazivanjem. Lani je u dresu Šibenika izbacio Dinamo iz Hrvatskog kupa (2-1), a trenera Čačića iz maksimirske svlačionice.
Ove je sezone, kao igrač Lokomotive, hat-trickom posramio Dinamovu momčad na startu drugog dijela sezone. Pritom valja primijetiti da je Lokomotiva Duju Čopa praktički - pokupila s ceste. Direktor Lokomotive Božidar Šikić s Čopom je potpisao ugovor 29. rujna, debelo nakon prijelaznog roka.
"Klinci" preskaču Dinamo
No, Mudražija i Čop zapravo posve odudaraju od Lokomotivine "političke platforme". Oni su samo nadogradnja (kvalitetom i iskustvom) jednoj momčadi koja se svake sezone iznova stvara od talentiranih "anonimusa". Podsjetimo, Lokomotiva je uoči aktualne sezone i tijekom nje transferirala Stojkovića, Kačavendu, De Haasa, Miličevića, Tucija, Florucza... Ali su Lokomotivini pratitelji (budući da navijače formalno čine samo uža rodbina i prijatelji) mogli otkriti potencijal Silvija Goričana, Marina Šotičeka, Fabijana Krivaka, Frana Žilinskog...
Goričan je karijeru počeo u krapinskom Zagorcu, ali se već s 14 godina priključio "projektu za razvoj mladih igrača" - na Kajzerici. Šotičeka je otac veći dio dosadašnje karijere prevozio iz Ozlja u Zagreb i natrag. Krivak je dečec iz Zlatar Bistrice. U Lokomotivu je došao iz lokalne Ivančice. Žilinski je, pak, Zagrepčanec. On je iz Ponikvi preko Kranjčevićeve (Zagreb) došao na Kajzericu. Zanimljiva je činjenica da se u životopisima Lokomotivinih "zvijezda" nigdje ne spominje vlastita imenica - Dinamo. Osim u menadžerskim razgovorima i "skrivenom interesu" maksimirskog kluba, posebice za Šotičeka i Krivaka.
Lokomotiva je razvila vlastitu skautsku mrežu (osim u Hrvatskoj, ima odlične "trgovinske odnose" s Kosovom i Albanijom), ali evidentno i ozračje u kojem se igrači dobro osjećaju.