Isto mjesto, isto vrijeme, ali okolnosti potpuno drugačije. U ovo doba prije godinu dana napadač Osijeka Dion Drena Beljo (20) prolazio je u Svetom Martinu na Muri svoje druge pripreme pod Nenadom Bjelicom kao talentirani mladac iz B momčadi kojemu se tog ljeta tražio jači podražaj od 2. HNL. Izbor je pao na Istru 1961, a sve ostalo je povijest.
Slavonski dukat iz Vinkovaca zablistao je punim sjajem na obalama Jadrana, isporučivši 20 golova i 4 asistencije u službenim utakmicama. S 15 golova u prvenstvu izjednačio se na povijesnoj listi najboljih strijelaca Istre po sezonama HNL-a s Asimom Šehićem, a samo gol dijelio ga je od izjednačenja s prvim na toj listi, Dejanom Radonjićem. No, DDB je u tom trojcu uvjerljivo najmlađi, pa je tim više njegov uspjeh značajniji. U svakom slučaju, predstave pod Gonzalom Garciom, dovele su Diona do U-21 reprezentacije Hrvatske, ali i do povratka u Gradski vrt na velika vrata, i to s pozivnicom koju si je sam ispisao. U nove pripreme ušao je, uz reprezentativnog vratara Ivicu Ivušića, kao nominalno najskuplji igrač Osijeka procijenjen na 4,5 milijuna eura, ali i kao prvi izbor za poziciju špice.
- Ovo su definitivno najteže pripreme otkako je došao trener Bjelica. Teško je, ali izazovno, no tako i mora biti. Mislim da su iza nas uspješna tri tjedna. Osobno se osjećam izvrsno u svakom pogledu, iako nisam imao previše odmora jer sam bio s U-21 reprezentacijom u kvalifikacijama za Euro, ali nisam se niti želio nešto pretjerano odmarati, jer sam u godinama kada moram težiti jakom radu da bih bio spreman za sve što me čeka u novoj sezoni.
Kako biste ocijenili sezonu u Istri?
- Znao sam da imam kvalitete da bih igrao u HNL-u, ali ipak nisam očekivao da ću imati ovakvu sezonu i da ću za samo jedan gol izmaknuti da budem najbolji strijelac Istre u povijesti u jednoj HNL sezoni. Bio sam u top tri tinejdžera po broju postignutih golova u Europi... No, iskreno, znao sam da sa svojim vještinama i sposobnostima mogu igrati Prvu ligu, i to se i pokazalo. Istra je odlična sredina, pogotovo je bilo dobro jer nije bilo pritiska ispadanja i mogao sam igrati opušteno, a imao sam i izvrsnog trenera koji želi da se igra po podu, što je meni odgovaralo. Momčad me izvrsno prihvatila i svim mlađim igračima kojima se ponudi prilika preporučio bih Istru.
Vaše igre u prošloj sezoni izazvale su pozornost brojnih europskih klubova, a priče o transferu jedno su vrijeme bile svakodnevne. Vi ste ipak poručili da biste ipak voljeli odraditi sezonu u Osijeku. Nije vas ‘prebacilo‘?
- Ma ne. Mislim da imam još prostora za napredak i kao igrač i kao osoba. Zato mislim da bi mi ta godina u Osijeku puno značila, a za novcem ionako nikada nisam trčao. To sve vode moj otac i tetak, a ja se time ne opterećujem. Obitelj me podržava u razmišljanjima, jer je i iz njihove perspektive najvažnije da se pravilno razvijam i napredujem, a eventualni transfer će doći kao posljedica toga.
Pokazali ste i hrabrost, jer u Osijeku nije uopće slaba konkurencija i nemate garanciju da ćete biti prvi napadač. Kako na to gledate?
- Više puta sam naglašavao da je u Osijeku možda i najveća konkurencija za poziciju ‘devetke‘ od svih klubova HNL-a. Znači, četvorica igrača koji uvijek mogu igrati. Mierez, Topčagić i Mance su sjajni igrači i bit će mi puno teže ovdje izboriti se za poziciju nego u Istri, ali da ne mislim da sam to u stanju i da ne vjerujem u sebe ne bih bio ovdje.
Status vam se u godinu dana potpuno promijenio. Osjećate li da danas imate ravnopravan status s njima?
- Da. To je sada drugačije i mislim da se i tome dobro prilagođavam. Dečki su me dobro primili, super je odnos, a to su sve sjajni igrači od kojih mogu puno i naučiti kroz rad na treninzima, ali i kroz savjete koje mi, primjerice ‘Top‘, daje tijekom treninga i kada radimo neke vježbe.
U mlađim kategorijama bili ste vezni igrač, no seniorski nogomet vas je pogurao prema naprijed. Gdje se bolje osjećate?
- Unazad tri godine sam isključivo napadač i odlično se osjećam na toj poziciji. Inače, volim loptu i kada sam s njom često u kontaktu, što je ostavština iz mlađih dobnih kategorija, ali i vremena u kojem sam paralelno s nogometom trenirao i futsal u MNK Aurelia Vinkovci, što mi je tada bilo i draže od nogometa. Znači, odgovara mi kada se igra kombinatorno.
Kao u susretu protiv Austrije iz Klagenfurta? Dojam je bio da ste se dobro snašli i surađivali s Caktašem i ostalim ofenzivnim kolegama.
- Baš tako. U toj sam se utakmici baš dobro i ugodno osjećao na terenu jer smo, pogotovo prvo poluvrijeme, igrali lijepo od golmana, lopta je išla po podu, imali smo Brleka u sredini koji odlično nalazi međuprostore, a s Mijom se lako sporazumjeti, jer on sjajno razumije igru. Mislim da tu imamo puno prednosti kroz međulinije na kratkom prostoru.
Uzeli ste ili dobili broj devet?
- Devetka je bila slobodna i tražio sam je. Osobno mi broj ne znači nešto posebno, ali svjestan sam odgovornosti i onoga što se od mene u Osijeku očekuje i mislim da bi neuzimanje devetke bio samo jedan alibi. Zna se da ‘špice‘ nose devetku.
Kakav je osjećaj biti najskuplji igrač Osijeka?
- Financijska vrijednost me ne opterećuje i ne razmišljam previše o tome, niti se nešto po tome ističem. Teren je zapravo jedino mjerilo i tamo se treba pokazati koliko vrijediš.
Statistički ste fantastično napredovali. Koji su segmenti u kojima možete biti još bolji?
- Imam još dosta prostora za napredak u igri glavom, skoku i duel igri, kao i u nekim obrambenim zadacima, visokom presingu. Ima prostora za napredak, nisam još do kraja profiliran, ali mislim da najviše prostora ima u igri glavom. Što se tiče ostalih parametara, kada pogledam trkački svoju godinu u 2. ligi i u 1. ligi, razlika je ogromna, pogotovo u nekim bitnim parametrima kao što je high intensity, odnosno koliko u utakmici pretrčiš preko 25 km/h. Tu je neki najveći napredak, iako to naravno ovisi i od snage lige. Naravno, očekujem da ću i u novoj sezoni dodatno napredovati u svim segmentima.
Što očekujete od Osijeka u ovoj sezoni?
- Puno, kao i svi u klubu i oko njega. Pred nama je puno izazova, a s obzirom na to da je Europa veliki izlog i važna za imidž kluba, bilo bi prekrasno kada bismo došli do grupne faze Konferencijske lige. No, prvo trebamo proći Kizližar, a onda ići dalje kolo po kolo uz nadu da će nas, za razliku od prethodnih sezona, malo i ždrijeb pomaziti. U Hrvatskoj, pak, naravno da ćemo probati napasti i titulu prvaka i kup.