Skrivali su u Osijeku do posljednjeg dana kako je argentinski napadač Ramon Mierez ozlijeđen, da zbog bolnog koljena ne da neće biti u konkurenciji za utakmicu s Istrom 1961, nego da preventivno čak neće niti otputovati s ostatkom bijelo-plave momčadi u Pulu, ali nakon izdanja na Aldo Drosini moramo se zapitati - čemu?
Da je realizacija bez najboljeg strijelca Hrvatske nogometne lige na pulskom gostovanju još i bila najveći problem Osijekove igre, onda bismo shvatili, ali Bijelo-plavi protiv Istre nisu čak niti došli u priliku za realizaciju.
Nije problem u porazu
Nije problem izgubiti. Uostalom, Osijek iz nekog razloga tradicionalno u Puli ne blista i prosipa prvenstvene bodove, poražen je u tri od posljednja četiri gostovanja na Aldu Drosini, a jesenas ni prednost od 4:2 u 84. minuti utakmice osječkim nogometašima nije bilo dovoljno za pobjedu, ali problem je u načinu na koji se izgubi. A Osijek je protiv pretposljednje momčadi lige koja je netom promijenila trenera izgubio na onaj najgori mogući način - bez ikakve želje. Barem to, ako već u pitanju nije i kvaliteta, nikada ne bi smjelo biti upitno.
Ovako su navijači Bijelo-plavih dobili potvrdu svojih najvećih strahova kako njihova momčad izgleda bez Ramona Miereza, za kojeg nema izgubljene lopte.
- Izmaknuli smo nogu iz desetak duela u kojima smo trebali uzeti onu “drugu” loptu, kao da su naše noge vrjednije od igrača Istre, što naprosto nije tako. Rekao sam više puta, ako nismo na 100 posto, teško možemo pobijediti - zvučao je trener Osijeka kao da su mu sve lađe potonule.
Posljedično, ne toliko zbog rezultata koliko zbog igre, na površinu su opet izbile sumnje. Energija koju je Osijek imao za vrijeme priprema kao da se izgubila s početkom drugog dijela sezone. Slabo drugo poluvrijeme protiv Rudeša, pa predstava protiv Hajduka, bili su, ispalo je, samo uvertira za ono što su Osječani pokazali u Puli, gdje su bez ikakve sumnje odigrali najgoru utakmicu od povratka Zorana Zekića na klupu.
Nove glavobolje
Na koncu je utakmica protiv Istre potrošena u svakom smislu jer Osijek u Puli nije dobio baš ništa, osim novih Zekićevih glavobolja. Niti su upisani novi bodovi, niti je u igri bilo barem nekakvog dobrog segmenta, za kojeg bi se trener Bijelo-plavih kasnije mogao uhvatiti, niti su mladi igrači, čija je promocija ovog proljeća jedan od javno istaknutih klupskih ciljeva, dobili priliku.
Istina, Zahirović je dobio šansu za prvenstveni debi u posljednjih desetak minuta u zadnjem pokušaju da se nešto i napravi, ali su Matković, Živković, pa i Vrbanac, za kojeg je Zekić naznačio da bi možda čak mogao i početi, poraz odgledali s klupe.
Vratit će se Zekić u idućim danima na Istru u analizi koju bude radio s igračima, a do Gorice u nedjelju očito će presjeći oko statusa pojedinaca. Osijekov trener ima svu potporu u klubu, ne visi mu mač iznad glave, a iduća utakmica itekako će biti važna zbog mira u kući pred ono što slijedi - dvije utakmice protiv Lokomotive, obje u Kranjčevićevoj ulici, a jedna važnija od druge.
Mora se mijenjati
Prvo u prvenstvu, a onda u četvrtfinalu Hrvatskog nogometnog kupa.
- Nijednoj momčadi ne treba trener kad ide dobro, mislim da sada u ovim okolnostima trebam biti jak, u istom trenutku i ponizan, prepoznati i svoje pogreške i dati podršku onim dečkima koji su iskreni. Ako ima onih drugih, onda to trebamo rješavati - kazao je.
U posljednjoj rečenici trener Bijelo-plavih je najavio “rezove” jer očito se nešto mora promijeniti da bi momčad dala pozitivan impuls.