Pobjedom nad Dinamom u velikom hrvatskom derbiju, Hajduk je ostao na čelu Hrvatske nogometne lige. Odlučio je pogodak Emira Sahitija kojim su Splićani nastavili svoj niz dana koje provode na vrhu kolone, sve uvjereniji u to da će se sljedećeg proljeća nakon dugih 18 godina konačno okititi naslovom prvaka države. Hajdukova pobjeda, naravno, nema ni najmanju točkicu nezasluženosti i to treba jasno izdvojiti u prvi plan. Iako je, kako je to nakon utakmice naveo i Sergej Jakirović, sve mirisalo na 0:0, Livaja, Sahiti i društvo pred svojih su 30+ tisuća navijača slavili potpuno zasluženo. Na koncu, Dinamo baš niti jednom nije ozbiljno zaprijetio Ivanu Lučiću.
No, nakon jednog derbija, Hajduku već dolazi drugi, ako smijemo - bitno teži. Istina, Hajduk je u zadnjih nekoliko godina znatno poboljšao svoju krvnu sliku u međusobnim ogledima s Rijekom, ali dobiti na Rujevici u sljedećem kolu za Lekinu momčad bit će itekako komplicirano. Rijeka je u naletu koji traje, baš poput Hajduka pobjeđuje i onda kada ne igra najbolje, a opet se igra za veliki ulog - prvo mjesto na ljestvici. Jadranski derbi koji slijedi, nije mogao doći u boljem trenutku za navijače, sam HNL, ali i sve ono što se događa u hrvatskom nogometu. Sve projekcije upućuju da nas čeka pravi "blockbuster" od utakmice.
Rijeku se u preliminarnim najavama, a što je dijelom i zbog tek odigranog vječnog derbija na Poljudu, stavlja u drugi plan. Autorov je dojam da ćemo živjeti u tjednu u kojem će se iznova ponavljati ista mantra o Hajduku prvaku, uz još pokoju o "sto iljada" članova te suđenju, što bi moglo polučiti neke opasne sumnje. Nije normalno da se Hajdukovom navijačkom puku ne sviđa Pajačevo suđenje u derbiju s Dinamom, iako je ono od strane neovisnih analitičara ocijenjeno kao jako dobro. Sve što ne treba onome koji će dijeliti pravdu na Rujevici je pritisak koji bi mu se nametao kroz čitav tjedan.
Dok traju glasne minute Hajdukova slavlja, što uključuje i njemu odane dionike prostora na društvenim mrežama, Rijeka živi i traje od onoga što ne traži preveliku količinu javnog eksponiranja. Navikla biti po strani, ne gurati se previše, biti svoja. Iako, za ponuditi ima baš jako puno, a što će u danima koji dolaze biti sve jasnije. Kako će rasti zanimanje za subotnju utakmicu na Rujevici, tako će i Rijekin krik u javnom prostoru biti sve glasniji. U to niti ovoga puta ne treba dvojiti.
Ima li Sopićeva momčad kakav klip za gurnuti ispod šampionskih kotača Hajdukova double-deckera koji je valjda već na "grabi" tehničkog pregleda prije polaska na "jednu dugu cestu"? Dojma sam da, ako itko u HNL-u to može, onda može Rijeka. Na mjestu koje se opet polako, riječki nenametljivo pretvara u tvrđavu plavo-bijelih snaga. Samo je na Rijeci hoće li iskoristiti povoljan vjetar u leđa koji joj uz povremene prekide puše čitavu sezonu. Iskoristi li ga, na reprezentativnu će stanku u listopadu otići s pole positiona. A onda će karte opet na miješanje.