Dinamo u Hrvatskoj ima dominantan gard, ali kad dođe u Solun izgleda manji od makova zrna i primi pet komada. Maksimirski klub s godinama supremacije u HNL-u stekao je naviku pobjeđivanja, njemu je dobiti utakmicu kao pojesti ručak, po mentalitetu je snažan kao nikad ranije u povijesti jer to je u punini izgrađeno u posljednjih dvadesetak sezona i po tome drastično odskače od konkurencije. Što je još jednom dobilo potvrdu.
U Rijeci će kazati: “Pobjeđuješ, pobjeđuješ i onda pogledaš na tablicu, a tamo prvi je – Dinamo”. To savršeno opisuje odnos Modrih i suparnika koji mu žele ugroziti primat. Kad Dinamo skuplja bodova, to je normalno i prolazi gotovo nečujno. BBB pjevaju: “Dajte nam samo pobjede”, a igrači na utakmice stižu kao činovnici za radni stol - koga ćemo danas riješiti? Običan dan u uredu. Međutim, nakon što Dinamo izgubi nastanu drame, analize, preispitivanja trenera i nogometaša. Modri je sklop stavova - pobjede su normalne, a porazi ružno zlo koje se ne smije ponoviti. Nekad ih se tretira katastrofama, nekad debaklima, ne tako rijetko i smjenom stručnog stožera. Za Sergeja Jakirovića, kao i prethodnike, to može izgledati grubo, ali to je upravo to - Dinamov pobjednički habitus. Ako će mirno prihvaćati izgubljene utakmice, dopustit će se da ih bude sve više, a karaktera prvaka manje. Što naravno ne znači da svako toliko treba trenera pustiti niz vodu.
Rijeka, Hajduk ili Osijek imaju potpuno drugačiji, autsajderski “mindset”. Ukoliko spoje nekoliko pobjeda uzme ih euforija, krenu veličanja - igraju najbolji nogomet, imaju najbolje igrače, njihove su vedete kraljevi i lopte i baluna, a nakon što se poveže serija remija ili dođe pokoji poraz - ha, dogodi se, nitko ne može stalno dobivati! Dinamo u domaća natjecanja ulazi s jasnim uvjerenjem da su pobjede i trofeji ono što mu pripada. Idu po svoje. Rivali po nešto što mu trebaju oteti, a to je u njihovim glavama fantastičan pothvat i rijetko se događa. Pate od kompleksa, najčešće izgore i na kraju padnu kad je najvažnije. Zbog toga je Dinamo unutar Hrvatske madridski Real. No, u konačnici, pitanje jest ima li više Dinamo pobjednički gen ili njegovi rivali gubitnički gen? Hajduku, Rijeci i Osijeku potreban je ozbiljan “genetski inženjering” da bi Modre skinuli s trona.
Najvažniji u svemu su igračka kvaliteta i klupska logistika. Purgeri su i ove sezone imali najbolju momčad, a grb na prsima samo im dodatno osnažuje samopouzdanje i samosvijest. Sasvim je nešto drugo u Europi. Iako je i tamo Dinamo dosta napredovao u odnosu na ranije. Pa opet, i dalje mu se događa isto što i njegovim protivnicima u HNL-u - da sam sebi puca u koljena.