Kad bismo tražili dva lica jedne te iste taktičke doktrine, onda bi Sergej Jakirović i Željko Sopić bili uvjerljivi akteri. Treneri Dinama i Rijeke, koji su u ne baš dugoj trenerskoj karijeri bili na i suprotnim klupama, gaje temeljni 4-2-3-1 sustav. Unutar toga zna biti, ovisno i o suparniku, nijansi u postavci, ali uglavnom pomicanjem jednog od dva pivota prema naprijed. Taj derivat 4-1-4-1 obično je izbor kada se igra s manje moćnim protivnikom. Doduše, Sopić je u jeseni znao koristiti tu ofenzivniju varijantu i protiv Dinama (2:2), ali Rijeka uvjerljivije djeluje s dvije šestice.
Za Jakirovića je možda pretjerano kazati da je više ziheraš, ali svakako je trener koji voli oprezniju organizaciju igre. Što znači da mu je prioritet čvrsti zgusnuti blok, uz pomoć dva krilna igrača središnjici (4-4-1-1), a onda tipuje na brže otvaranje i okomitiju tranziciju. Zato i preferira brže igrače na boku, koji će iz faze obrane ubrzati u prazne ofenzivne prostore.
Jakirovićev pragmatizam je dio njegove evolucije kao trenera, jer je radio u klubovima gdje se to pokazuje dobrim i gdje nema šampionskog pritiska (Gorica, Rijeka), ali takav stil nije optimalan za klubove koji stalno igraju na postavljenu obranu jer su u svojem okruženju dominantni.
S kolegom iz Dinama (i većinom trenera HNL-a) Sopić dijeli i manjak ofenzivne raznovrsnosti, odnosno tipuje na individualna proigravanja i ideju unutar jednostavno definirane napadačke formacije
Zato je imao problem u Mariboru, gdje je kratko trajao, a ima kompliciranu situaciju i u Dinamu. Kad je Dinamo bio manji favorit, kao što je to s Betisom, pokazalo se da njegov kredo dolazi do punog (pozitivnog) izražaja. Zato protiv Rijeke ne treba očekivati neku bitnu taktičku promjenu Modrih. Jakirović može iznenaditi tek izborom aktera prije ili u tijeku dvoboja.
Željko Sopić poprilično je sličnih temeljnih postulata igre. I on voli organiziranu momčad, taktički discipliniranu, pa zato kada netko "iskače" ne libi se izvaditi i dva igrača u prvom poluvremenu. I on kao i Jakirović inzistira na agresivnosti, puno trke, borbe. S kolegom iz Dinama (i većinom trenera HNL-a) Sopić dijeli i manjak ofenzivne raznovrsnosti, odnosno tipuje na individualna proigravanja i ideju unutar jednostavno definirane napadačke formacije.
U tom kontekstu taktički ne treba očekivati poteze ta dva trenera kojim će iznenaditi jedan drugoga, odnosno promatrače. Tko bude imao inspiriranije pojedince, taj bi mogao slaviti.
Ono što razlikuje Jakirovića i Sopića to je pristup. Sopić je, naime, skloniji preuzimanju rizika kada ocijeni da je trenutak, dok se Jakirović drži okvira koje je planirao. No, kada su u pitanju ovakve borbe onda se stvari uravnoteže. Uostalom, i Rijeka je sada ipak manje hazarderska, a kako rezultati pokazuju, djeluju natjecateljski uvjerljivije.