Nogometno gledano, Kup je osvojila najbolja momčad Hrvatske. Dinamo je u prvenstvu s puno oscilacija postao “pravi” Dinamo kad je bilo najpotrebnije. U takvom ritmu bilo je teško Rijeci parirati većoj kvaliteti Modrih. Zato se Sopić i njegovi igrači ne trebaju prepustiti tuzi, a još manje se osjećati gubitnički jer nisu osvojili trofej. Rijeka je u ovoj sezoni napravila najveći skok u odnosu na prošlu traumatičnu godinu...
I u ovoj utakmici, kao i onoj prvenstvenoj s Dinamom, Riječani (4-1-4-1) su krenuli vrlo snažnog ritma, bili su u dobroj energiji. Imali su i nekoliko izglednih prilika, prije svega Radeljićev šut glavom nakon kornera, ali i ovaj put su iskazali jalovost pred golom Modrih. S druge strane Dinamo se postavio u 4-3-1-2, s tri šestice (Ademi, Mišić, Sučić) ispred posljednje linije, stvorivši tako čvrsti blok ispred Nevistića.
Bilo je već u 28. minuti jasno da Rijeka teško može preokrenuti dinamiku dvoboja i postići barem dva pogotka
Takav raspored sugerirao je ideju Jakirovića, s Baturinom kao desetkom, koja iskorištava prazne prostore koje su svojim kretnjama otvarali Petković i Hoxha, odnosno kombinirajući s njima traži pukotine ispred Zlomislića. Nakon što su 20-25 minuta djelovali nadahnuto u ritmu i inicijativi, Rijeci se dogodio deja vu. Petković, koji donosi najveće prevage u korist Dinamove potvrde dominacije u Hrvatskoj, osmislio je dodavanje za Hoxhu, a ovaj proslijedio za Sučića (Goda ispao), koji je lijepim prizemnim šutom pogodio za 1:0. Zapravo, bilo je to kao 2:0 zbog grotesknog drevnog pravila “gola u gostima”.
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu
Bilo je već u 28. minuti jasno da Rijeka teško može preokrenuti dinamiku dvoboja i postići barem dva pogotka, bez da primi ijedan. Upravo je daljnji tijek utakmice potvrđivao takvo uvjerenje, a što je onda zaokružio izvrsni Baturina sjajnim pogotkom s ruba kaznenog prostora. Završni udarac Modrih praktično pred odmor, to je najgori trenutak za momčad koja zaostaje. U nastavku utakmice ti dojmovi razlike u moći ostali su podređeni samo fazi kolektivnog “ludila” na travnjaku.
Treći gol Bulata, nakon maestralnog proigravanja Petkovića, smirio je strasti i na sreću uveo utakmicu u miran završetak
Više se nije moglo zapratiti tko kome psuje sve po spisku, tko koga udara u duelima (i ponašanjima) nedostojnim profesionalnog igrača, a čemu su takt i dirigentske smjernice dolazile s klupa. Treneri, glavni, pomoćni i ini, rezervni, izašli igrači, totalna kaotičnost koju, prema logici neiskustva i dvojbenom potencijalu za ovakav dvoboj, sudac Titlić nije mogao ukrotiti.
Izgubio je kontrolu i samo je sreća da nitko od igrača nije teže stradao, ili da se to nedolično ponašanje nije pretvorilo u teži fizički sukob. Sve čestitke onome koji delegira pravila finala, način odigravanja, izbor sudaca, prava svetkovina nogometa...
Treći gol Bulata, nakon maestralnog proigravanja Petkovića, smirio je strasti i na sreću uveo utakmicu u miran završetak. Dinamo je osvojio trostruku krunu zasluženo. Rijeka nema trofej, ali ima dobar temelj da nastavi rast prema konkurentnosti za šampionski cilj.