Slovenski izbornik Matjaž Kek najbolji je trener Rijeke svih vremena. Četiri trofeja je donio Neveri s Kvarnera. Uzeo je dva Kupa i Superkup 2014. godine, kao i dvostruku krunu tri godine kasnije! Pod njegovim vodstvom padali su europski klubovi na Rujevici. Ne čudi stoga što ga se kasnije u nekim svojim kriznim trenucima, kad je imao problema s rezultatima, često prisjećao i Hajduk, koji ga je rado htio vidjeti na svojoj trenerskoj klupi. No, nije se poklopilo...
U predvečerje jadranskog derbija okrenuli smo njegov broj, broj čovjeka koji je za Hajduk bio “božja kazna”. Dok je trenirao Rijeku gotovo u pet i pol godina samo je jednom izgubio od Hajduka, na Rujevici, od momčadi koju je vodio Željko Kopić. Nikad nije izgubio na Poljudu! Vodio je Rijeku protiv Hajduka 19 puta, 12 puta je bio pobjednik, 6 puta je remizirao, pa nije neobično da ga zbog tih (ne)uspjeha mnogi hajdukovci gledaju s respektom...
- Ljestvica hrvatskog prvenstva pokazuje kakva se utakmica igra u nedjelju. Tko pažljivo gleda, zadnjih godina su utakmice Hajduka i Rijeke pravi derbiji, pokazatelj velikog suparništva na Jadranu, a ova koja slijedi ima poseban naboj. Vidim da svi govore da neće ništa odlučiti, da do kraja ima mnogo utakmica. Slažem se. No, nedjeljni derbi je ipak nešto više. To je utakmica za koju se živi, ogled velikog privilegija. Igra se na rasprodanom Poljudu, takvi spektakli se ne događaju često na našim prostorima. Takav uvod u nastavak sezone najbolja je reklama za hrvatski nogomet - kaže nam u uvodu Matjaž Kek.
Ističe da se radi o utakmici velikih očekivanja...
- Jasno i glasno, nikad glasnije, hajdučko društvo iz Dalmacije govori - to je to! To je ta godina. S druge strane, mudro i pametno je odrađen prijelazni rok u Rijeci. Svoj gard Riječani su pokazali u Gorici. Vratiti se nakon 0:2 na takvom terenu, u takvim uvjetima, najbolja je preporuka za derbi. Ta sjajna energija koju smo vidjeli u Gorici najbolji je signal koji je odaslan s Rujevice.
Nešto posebno
Ima li favorita u nedjeljnom derbiju?
- Teško je govoriti i favoritu. Utakmica je skroz nepredvidljiva. Nikad se u takvom derbiju ne može kazati tko je favorit. Da, igra se pred punim Poljudom, ali Hajduk je pod velikim pritiskom. Ali, ne može Hajduk računati da će biti prvi, da će osvojiti titulu, ako nije spreman izdržati taj pritisak u nedjelju, a koji će iz kola u kolo biti sve veći što će se HNL približavati svom kraju. Na momčad, trenera, cijeli klub. Domaći teren nije tolika prednost za Hajduk. Rijeka je znala pobjeđivati na punom Poljudu. A Hajduk je pobjeđivao na Rujevici. Derbi na Poljudu starta s 0:0, ja samo želim da ne završi s tim rezultatom.
Pitamo Keka koji je bio njegov recept za Hajduk? Jer, kad u pet i pol godina nikad ne izgubite na Poljudu, a samo jednom upišete poraz u 19 utakmica, onda je to zapravo malo čudo.
- Nisam ja imao recept za Hajduk. Imala ga je momčad. Momčad koja se nikad nikoga nije plašila. Ako na Poljud izađeš impresioniran, pred tu nevjerojatnu atmosferu i energiju s tribina, onda nemaš šanse. Ta priča s Poljuda, to ozračje, doista je fantastično. To morate priznati i vi u Zagrebu, cijela Hrvatska. Jer, to ja zaista nešto posebno. Kazat ću da to drži hrvatski klupski nogomet, to je najveća preporuka za njega. Ukoliko se ti kao igrač ili kao trener previše impresioniraš s time, ako predugo gledaš tribine, slušaš tu pjesmu, navijanje, huk, onda sve može otići za tebe u skroz krivu stranu. Sjećam se jedne sezone, igralo se na Poljudu... Da je Hajduk pobijedio, pobjegao bi nam na četiri ili šest bodova, sad se ne mogu točno sjetiti. Mislim da smo onda tu utakmicu dobili čak s 3:0. Ma, ti jadranski derbiji su utakmice za koje se živi. Isto tako je bilo i na Rujevici. Doći na punu, raspjevanu Rujevicu, to je sportski privilegij. Igrati pred prepunim tribinama je vrh, mnogo bolje nego pred 200 ili 300 gledatelja, zar ne? Na nekom zaleđenom terenu kakav je, recimo, bio u Gorici.
Kako Kek vidi trenere, osebujnog Željka Sopića i povratnika na Hajdukovu klupu Mislava Karoglana?
- Svaki od nas trenera ima svoj put, svoj način komuniciranja, način rada. Treba poštivati i respektirati svakoga tko je u situaciji voditi dva velika kluba kao što su Rijeka i Hajduk. Istina, očito postoji suprotni način razmišljanja i komunikacije s igračima i medijima kad se radi o Sopiću i Karoglanu. Međutim, da nema znanja, da nema kvalitete, ne bi oni bili treneri ni Rijeke, ni Hajduka. Malo se tu previše govori i piše o tome kako jedan sa svojim osebujnim izjavama izlazi u javnost, a kako je drugi povučen, miran. To je nebitno. Iza obojice stoji velika stručna kvaliteta i autoritet znanja, koji je odličan. Obojica su dobili u ruke dva kluba koji imaju svoj gard. Hajduk iza sebe ima vojsku navijača i ogromnu želju da se konačno osvoji taj naslov prvaka, a Rijeka ima svoj put s vizijom Damira Miškovića i njegovim vođenjem. Sopića i Karoglana gledam kao kolege koji apsolutno zaslužuju respekt. Ova serija Karoglana bez poraza je fantastična. Ne može se to na sreću. A Sopić je već nekoliko puta pokazao da ima svoj način treniranja koji je uspješan. Uostalom, pogledajte i njegove rezultate...
Nije ništa tragično
Naravno da je tema bila nedjeljni jadranski derbi, ali morali smo Matjaža nešto pitati i o Dinamu, aktualnom prvaku koji gleda u leđa Hajduku i Rijeci. Kako vidi sve ovo što se događa u Maksimiru?
- Nije to ništa tragično s Dinamom ako će netko u ZG-klubu biti dovoljno objektivan i samokritičan da u jednom trenutku kaže “ovo nije dobro”. U Maksimiru se nakon dugo godina promijenila vlast, što je u jednom trenutku utjecalo na sve skupa. Držim da su igrači svjesni situacije u koju su se doveli. Mislim da Dinamo mora kod sebe počistiti ono što nije dobro. Prošlo je vrijeme alibija jer to traje predugo. Dinamo je očito u problemima. Vrlo lako se može dogoditi da će imati velikih problema u obrani naslova prvaka. Jer, klubovi s Jadrana, Hajduk i Rijeka, jure 300 na sat! Naravno, premalo znam o događajima u Dinamu, govorim samo na temelju onoga što pročitam i utakmica koje sam gledao. Recimo, ovu posljednju u kojoj je Lokomotiva zasluženo pobijedila. Svaka čast Silviju Čabraji, na svemu! Na vođenju momčadi, na načinu igranja njegove momčadi, komunikaciji...
Keka su zvali i Dinamo i Hajduk, ali on je ostao izbornik Slovenije, nikad nije razmišljao napustiti klupu svoje države, s kojom je na kraju postigao veliki uspjeh, plasirao se na Europsko prvenstvo u Njemačkoj. S druge strane, Sergej Jakirović napustio je Rijeku kad je dobio poziv Dinama. Neki su ga zbog toga kritizirali, neki su govorili da je to normalno jer se Dinamo ne odbija.
Kako on gleda na to?
- Ponavljam, svi mi treneri imamo svoj način rada, razmišljanja i komunikacije. Na kraju krajeva, svi smo različiti karakteri. Nekome je bliži Mourinho, nekima Guardiola, netko sad razmišlja kao Klopp... Od mene bi bilo nekorektno kad bih komentirao odluke svojih kolega, koje će im na kraju krajeva obilježiti karijeru na pozitivan ili negativan način. Svaki od nas nosi sa sobom svoju odgovornost. I za rezultat i za ponašanje. Svaki trener nosi svoj križ. Najvažnije jest da trener svojih autoritetom znanja vodi svoju momčad. To je početak i kraj moga komentiranja svih odluka koje su na neki način i obilježila sezonu u HNL-u. Uostalom, kad već pričamo o odluci Jakirovića, nešto slično se dogodilo i u Sloveniji kad je Krznar iz Maribora otišao u Celje. Izgleda da je to postala neka moda. No, ponavljam, moramo znati preuzeti odgovornost za svoje postupke. Tako ja to vidim. Ali, da o tome donosim sudove - hvala, ne!