Igrala se 74. minuta dvoboja protiv Rudeša, Toni Fruk preko pola terena poslao je “teledirigiranu” loptu na suprotnu stranu travnjaka Rujevice, gdje je u laganom “kasu” dolazio Marko Pjaca. Ono što je uslijedilo bilo je pravo malo remek-djelo. Od savršenog primanja lopte jednim dodirom i plasiranog, milimetarski preciznog udarca u suprotne rašlje nemoćnog vratara Rudeša, taj eurogol kao da je Pjacina doktorska disertacija. Ona nogometna, naravno...
- Htjeli smo se pred našom publikom oprostiti pobjedom od polusezone, pružiti lijepu igru da publika može uživati i da s veseljem odemo na praznike - rekao je Pjaca nakon slavlja protiv Rudeša.
- Drago mi je da sam zabio gol, nadam se da će bih biti još. Zadovoljan sam polusezonom. Da ste pitali bilo koga u ekipi uoči sezone, mislim da bismo svih prihvatili objeručke. Igrali smo dobro, atraktivno, nekad je malo nedostajalo realizacije, ali možemo biti stvarno zadovoljni. I što je najbitnije, ima još prostora za napredak.
Velika strepnja
Vijest da se Pjaca ozlijedio na reprezentativnom okupljanju u Rijeci je dočekana s velikom strepnjom, svima je valjda jasno koliko je Pjaca, od svog dolaska na Kvarner, promijenio krvnu sliku momčadi onda kada je – zdrav. Srećom, Pjaca je preskočio svega dvije utakmice (Varaždin, Osijek) u kojima je Rijeka uzela četiri boda na dva gostovanja, dok je protiv Slavena nastupio nedovoljno oporavljen da bi mogao biti maksimalan i pomoći svojoj momčadi da izbjegne jedini pravi kiks ove sezone.
Kada je zdrav, onda je i sretan i uživa u nogometu, nešto slično tome upravo je kazao Pjaca nakon što je u svom drugom službenom nastupu za Rijeku upisao dva pogotka, bio čovjek odluke i najbolji pojedinac u domaćoj pobjedi nad Osijekom.
I tada je Pjaca, između ostalog, kazao da konačno uživa u nogometu s osmjehom na licu, no da očekivanja oko njegovih igara moraju biti realna, posebice nakon svih silnih pehova koje je novi/stari reprezentativac prošao u karijeri.
Nije Marko Pjaca stigao u Rijeku bez razloga. Klub s Kvarnera nije jednom revitalizirao karijere nogometaša koje su, zbog raznoraznih razloga, stagnirale ili krenule krivom putanjom, no zasigurno je najveće ime u povijesti koje je Rijeku izabralo baš zbog toga. Znao je Pjaca da u Rijeci neće imati očekivanja od njega da već sutra postane čovjek odluke, već će imati ono neprocjenjivo - vrijeme i ono što dugo u karijeri nije imao - podršku.
Ofenzivni veznjak ukazano povjerenje, što od struke (Sopić), što od klupskih ureda (Raić Sudar i Mišković), brzo je počeo opravdavati na terenu.
Ona osnovna statistika kaže da je Pjaca postigao 3 pogotka u 11 do sada odigranih utakmica za Bijele. I ta brojka ne zvuči nimalo loše, posebice ako se uzme u obzir da je u tih 11 dvoboja Pjaca na terenu proveo u prosjeku nešto više od 70 minuta. U prosjeku je upućivao i 2,3 udarca prema vratima protivnika sa svega jednom promašenom velikom šansom, ali i s prosječno tri kreirane velike šanse uz 1,7 ključnih dodavanja i 65 % uspješnih driblinga. Sve te brojke Pjaci su sasvim dovoljne da, prema SofaScoreu, i danas bude treće najbolje ocijenjeni igrač Rijeke, odmah iza Nike Jankovića i Tonija Fruka. A praktički je tek stigao i nakon dužeg perioda igra nogomet u kontinuitetu...
Nije ista momčad
Nije sve u statistici, Rijeka s Pjacom i bez njega jednostavno nije ista momčad, Pjaca je taj koji i suigrače čini boljima.
Naravno da je na sebe preuzeo i dio odgovornosti, naravno da su protivničke obrane više fokusirane na donedavnog igrača Juventusa, što automatski otvara više mogućnosti suigračima koji su ga, uzgred rečeno, odlično prihvatili. Pjaca nije došao biti “faca”, došao je biti jedan od njih, a to se danas vidi i čak s tribina. Drugim riječima, Pjaca je u vrlo kratko vrijeme postao neizostavna karika riječke “squadre”, a ako je već sada tako, očekivanja mogu biti samo još veća nakon zimskih priprema, prvih koje bi odradio s momčadi.
Nema sumnje da bi Pravi pjaca bio zamašnjak visokih riječkih ambicija u nastavku prvenstva, posebice ako većina riječke momčadi ostane na okupu i ako se momčad, prema Sopićevoj želji, pojača na 2-3 pozicije kako bi dobila dodatnu širinu i kvalitetu. Bila bi to win-win situacija, Rijeka bi i dalje imala tu čast da njene boje brani jedan od najatraktivnijih hrvatskih nogometaša posljednjih godina, kojeg su samo ozljede odvojile od godina i godina vrhunskog nogometa na vrhunskoj razini u nekoj od liga Petica, a Pjaca bi zauzvrat dobio gotovo cijelu sezonu odličnih igara, povratak toliko čekanog kontinuiteta i samopouzdanja koje mu je bilo bitno narušeno posljednjih godina...
Naravno, sve to uvjetovano je samo jednom željom koju si u novoj godini želi i sam Pjaca, svaki navijač hrvatske reprezentacije, a u konačnici i Rijeke – samo neka je zdravlja...