U prve tri utakmice nastavka prvenstva, odnosno, dva kola nastavka (Hajduk, Istra 1961) i jedne zaostale utakmice (protiv Gorice) još iz 4. kola, Riječani su inkasirali ukupno osam pogodaka, odnosno, gotovo tri po susretu. Da je onaj gol Brune Gode na Poljudu, naprimjer, bio priznat, bilo bi ih točno devet. Dokaz je to da je Rijeka, u odnosu na prvi dio polusezone, itekako poboljšala svoju realizaciju.
Sopić je bio svjestan nedostataka svoje momčadi u jesenskom dijelu, unatoč visokim okretajima i velikom broju bodova mogli su Riječani još barem dvije-tri neodlučene utakmice, prema prikazanoj igri, usmjeriti na svoj mlin i time si priskrbiti četiri do šest bodova više vlastitom kontu.
Statistički pomaci
Nećemo se baviti u ovom tekstu s onim “što bi bilo kad bi bilo”, no činjenica jest da je Rijeka i statistički poboljšala svoju realizaciju u odnosu na velike stvorene prilike s usporedbom na prvi dio prvenstva.
Nakon odrađenih zimskih priprema, odnosno, prije svega prijateljskih utakmica, i nije tako izgledalo. Riječani su upisali svega jednu pobjedu u kojoj su postigli dva pogotka, dok su u preostala tri susreta (Sturm Graz, Bravo i Opatija) upisali poraz i dva remija uz svega dva postignuta pogotka. Istina, neke su se od tih utakmica odigrali po jedva, ako i to, regularnim nogometnim uvjetima (ona protiv Brava). Trener Sopić očito je bio u pravu kad je rekao da su prijateljski pripremni ogledi jedno, a natjecateljske utakmice nešto sasvim drugo, što je njegova momčad demonstrirala na najbolji mogući način. Znao je, štoviše, i isticao je Sopić, da je jedna od velikih boljki njegove mlade momčadi realizacija izglednih prilika, a ispada da su njegovi momci riješili i taj gorući problem iz prvog dijela sezone.
Riječani su u tri utakmice u 2024. godini, što je najbitnije, upisali tri pobjede i ostvarili maksimalni bodovni učinak. U ta tri već spomenuta ogleda uputili su 46 udaraca prema vratima, od čega je nešto manje od njih polovice (21) išlo u okvir gola. Prema statistici SofaScorea u tim su dvobojima Riječani stvorili i čak devet velikih šansi, od kojih su realizirali njih pet, odnosno, više od polovice istih, dok u prosjeku imaju svega jednu promašenu veliku šansu po susretu (3 ukupno). Usporedbe radi, Rijeka je u jesenskom dijelu taj prosjek imala na 1,22, što je sigurno jedan od brojnih razloga zašto su riječki dečki u 2024. i dalje jedina stopostotna momčad lige, koja je zasluženo tamo gdje jest, na prvom mjestu prvoligaške ljestvice.
Drugu stvar koju je Sopić dobio jest – širina. Ne treba niti spominjati koliko je bitno za momčad koja sanja i bori se za najviše domete imati širinu klupe. Ozljede, kartoni, ali i manjak kvalitete u kadru s klupe, znale su koštati i znatno bolje momčadi od Rijeke, no to u 2024. nije slučaj iako su najveća pojačanja stigla iz unutarnjih rezervi, odnosno, iz raznoraznih razloga već otpisanih igrača. Od osam postignutih pogodaka u nastavku sezone čak se sedam igrača kluba s Kvarnera upisalo u strijelce. Jedini dvostruki strijelac bio je Pjaca u Velikoj Gorici, a na toj utakmici i u iduće dvije u strijelce su se još upisali Galešić, Obregon, Selahi, Hodža, Janković i najnovija riječka akvizicija – Mirko Marić.
Nema sumnje da će upravo Marić i njegov način igre, različit i od Ivanovića i od Obregona, dati Rijeci dodatnu širinu prema naprijed, a što je još možda i bitnije, veću efikasnost. Obregon je ponovo utakmicu započeo u prvih 11 i nije to uopće izgledalo loše, dok je svoj obol ulaskom dao i Franjo Ivanović, koji je, pak, nakon dužeg vremena susret započeo na klupi. Nema sumnje da mu je Sopić objasnio razloge tome, Franjo Ivanović ogroman je talent i radnik čije pravo vrijeme tek dolazi, a (silom prilika) možda je na sebe preuzeo i (pre)veliki teret kojeg prvi napadač Rijeke nosi po “defaultu”.
Nije trebalo dugo
Nekadašnjem golgeteru Osijeka bilo je potrebno svega 17 minuta u igri da se ponovo upiše u strijelce HNL-a, ovog puta nakon još jedne sjajne asistencije sve boljeg Ivana Smolčića. Ovaj 28-godišnji stasiti napadač u 33. minute provene na terenu imao je dva udarca prema vratima, od kojih je jednog ljevicom iz prvog dodira pospremio u mrežu Majkića.
- Moram biti zadovoljan, prije svega zbog pobjede i prvog mjesta na ljestvici, mislim da je to najbitnije. Odigrali smo jednu zrelu utakmicu s obzirom na to da smo mlada ekipa, pogotke smo zabili na vrijeme i niti u jednom trenutku nismo dovodili u pitanje pobjednika utakmice - kazao je Marić, dodavši da nisu upali u zamku papirnatog favorita koji se mučio s gostima.
- Prvi smo na tablici, pa onda svi još i jače grizu protiv nas, sigurno nije bilo lako, ali uz ovakav pristup od prve minute mislim da smo zasluženo slavili, možemo biti zadovoljni i nastaviti ovako raditi iz dana u dan, pa ćemo vidjeti gdje ćemo završiti - dodao je Marić.
Istaknuo je da će mu riječki debi sigurno ostati u sjećanju.
- Mislim da nije moglo biti ljepše, prepun stadion, a sam događaj sam okrunio pogotkom i pobjedom. Mislim da nisam niti mogao zamisliti bolji početak. Svakako je to dobro i za moje samopouzdanje, već sam kazao da sam gladan golova i da ću probati svaku utakmicu ići maksimalno. Puno mi znači, nadam se da ću u ostalim utakmicama zabijati u serijama - pojasnio je Marić.
Smatra da aktualno prvo mjesto ovoj Rijeci nije teret.
- Iskreno, mislim da nije, mi uživamo iz tjedna u tjedan. Drugi imaju pritisak osvojiti prvenstvo, mi ne, uz Lokomotivu smo najmlađa momčad prvenstva. Uživamo dok smo gore i nadam se da ćemo tu ostati što duže. Mislim da smo jedna ozbiljna ekipa. Moja uloga u klubu? Pa, klasičan sam napadač, ništa mi nije nepoznato, nadam se da ću pomoći iskustvom gdje ću prilike i poluprilike pretvarati u pogotke kako bih momčadi pomogao ostvariti ciljeve. Naravno, želim pomoći i mlađim igračima, mislim da smo sada jedan savršen spoj mladosti i iskustva i treba samo uživati u tome - podvukao je Marić za kraj.