Poraz nogometaša Rijeke u Maksimiru nije dobro sjeo navijačima kluba s Rujevice. Najblaže rečeno. Mnogi su, ako je suditi po onome što se dade iščitati u raznoraznim oblicima komentiranja, vrlo ljuti, moglo bi se čak reći i bijesni. Ne toliko zbog samog rezultata, koji se, ajde, dogodio, već zbog načina na koji je Željko Sopić vodio utakmicu s riječke klupe.
Poklonicima Rijeke smeta, prije svega, to što Sopić nije nastavio putem Sergeja Jakirovića. Piše se, među ostalim, i da je "već rastrojio svlačionicu", da se srušilo sve ono što je za mandata prethodnog trenera bilo dobro. No, je li tome baš tako?
Prvo, Sopić je taktički, kao što smo to naveli odmah nakon utakmice, išao za svojim principima. Zatvoriti se, organizirati obranu na način da se u Maksimiru ne primi gol. Ta mu ideja nije prošla. Istina, mogao je završiti i potpuno "izbušen", no ostalo je 2:1, što zbog sreće, što zbog reakcije iz VAR-sobe na početku, a što i zbog opet sjajnog Nediljka Labrovića uz posvemašnju neefikasnost Modrih u završnici mnogih akcija. To su sad već druge teme.
Ljute se navijači i zbog vođenja ljudskih resursa sa Sopićeve strane. Vidjelo se da Danilo Veiga ne može na kraj s Marinom. Sopić nije lik koji će igrača čekati da se probudi, ako jasno vidi da on nije taj. Neki bi treneri pustili sve do poluvremena, neki Veigu uopće ne bi mijenjali, ali kod Sopića to nećete vidjeti. Na vrhu popisa njegovih metoda je maksima - daj sve od sebe ili te u mojoj momčadi nema. I to će neki igrači Rijeke morati prihvatiti. To se ponajprije odnosi na one koji su priliku dobili iz drugog plana, uslijed natrpanog rasporeda i umora nekih igrača. Pitanje je hoće li je više ikada dobiti.
Problem baš u tom kontekstu je Nais Djouahra. Da budemo na čisto, ni u 26 prethodnih nastupa za Rijeku francuski krilni napadač nije iskazao neku suludu dozu nogometnog umijeća, pa niti onu koja bi ga svrstala u red igrača za udarnih 11. Jakirović mu je poklonio nešto pažnje, no ostaje krajnje upitno je li to bilo zbog Djouahrinih kvaliteta ili zbog jednog od većih ugovora koje ima na Rujevici. Djouahra ni u svojih maksimirskih dvadesetak minuta nije pokazao ništa, a trener Sopić još je u TV-izjavi nakon dvoboja rekao da "ne može gledati da neki po terenu pate, a drugi se šeću". To se, gotovo smo sto posto sigurni, odnosilo ponajviše na Djouahru.
Navijači Rijeke dakle, Sopiću zamjeraju što se dirnuo u Jakirovićeve postulate s kojima je momčad bila podignuta s razine borbe za ostanak do one u kojoj se s višestruko skupljim Lilleom hrva za ulazak u europsku skupinu. A što su očekivali? Da Sopić, sa svim svojim osobnostima, manama i vrlinama, ljudskim i karakternim crtama - neće ništa dirati?
Flash news. Itekako hoće. Sviđalo se to nekome ili ne.
Tek kada od zadnjeg igrača stvori čovjeka koji će mu 90 minuta ginuti na terenu, sve će opet biti po guštu navijača. Ali, na Sopićev recept. Provjereni. Gorica nije slučajno stigla -11 za Šibenikom. Sopićev je nogomet, za razliku od Jakirovićevog na sasvim drugačijim frekvencijama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....