Željko Sopić stigao nam je u pravom trenutku. Užurbani je tempo za klubove konačno utihnuo, na redu je novi ples reprezentacija diljem svijeta, a to znači da se i naš gost, novi trener nogometaša Rijeke mogao posvetiti sumiranju dojmova, svega odrađenog u prvim danima na klupi na Rujevici. Kako veli, igračima je do srijede dao slobodno, a djelić toga vremena iskoristio je kako bi došao u naš novi Sportcast. Vratili smo se i mi nakon ljetne stanke, početak jesenske "sheme" teško je mogao biti bolji.

Tih je 47 minuta s jednim od najzanimljivijih sugovornika kada je hrvatsko nogometno podneblje u pitanju prošlo jednako brzo kao i poluvrijeme njegove Rijeke u oku navijača.

- Iskreno, uletio sam u žrvanj u Rijeci. Ritam je bio brz, odigrali smo četiri utakmice u deset dana, tako da mi ova pauza itekako dobro dođe. Ugodno sam iznenađen svime, uvijek sam znao da grad stoji iza ekipe i da ljudi vole nogomet. Ali, da je to ovakva podrška, nisam očekivao. Lille i Varaždin su mi dali odgovor na to pitanje koliko Riječani vole klub - istaknuo je Sopić u uvodu.

Znana je priča o tome kako je Goricu ostavio u HNL-u prošle sezone. Pobjeda u Šibeniku (0:4), "povijesni" noćni trening, četiri pobjede u nizu... A onda se dogodio poziv s Rujevice. Evo kako je došlo do inicijalnog kontakta na relaciji Sopić - Rujevica:

- Predsjednik Črnko me kontaktirao, mislim da je to bio ponedjeljak ili utorak. Kazao mi je da su njega i sportskog direktora Brkljaču kontaktirali ljudi iz Rijeke koji su onda nazvali i mene. Rekli su mi tada iz Rijeke da sam jedan od kandidata za klupu, popričao sam s njima, a onda sam obavijestio ljude u Gorici da sam se čuo s Rijekom. U principu smo konstantno svi bili na nekoj vezi i u dogovoru - kaže Sopić i dodaje segmente nastavka:

- Na kraju su se u neko doba dana u Rijeci odlučili za mene, ja sam to javio u Goricu i kasnije sam navečer normalno otišao na trening. Drugi dan (srijeda, op.a.) sam se došao pozdraviti s dečkima, jer naravno, nisam htio otići bez pozdrava nakon svega što smo tamo zajedno napravili. Mi smo se na lijep način rastali, predsjednik Črnko i sportski direktor Brkljača svjesni su toga da treba iskoristiti priliku kada se otvori, da je to jedan logičan put...

Je li onda logičan bio i potez Sergeja Jakirovića kada je iz Rijeke odlazio u Dinamo?

- Jako sam direktan čovjek, ali Sergej je moj prijatelj. On najbolje zna što je za njega, a što nije. Glupo je uopće komentirati nečija djela. To je isto kao da me pitate za suđenje, ja ga nikada ne komentiram. Jakirović donosi svoje odluke, za njih odgovara, tako je odlučio i to je to.

Dakle, Sopić je već u četvrtak oko 14 sati bio u Francuskoj, gdje je s tribina aktivno pratio dvoboj Lillea i Rijeke u Konferencijskoj ligi. Koliko je on sam utjecao na izvedbu momčadi na toj utakmici, kada su na klupi sjedili Darko Raić Sudar i Radomir Đalović?

- Došao sam par sati prije utakmice, upoznao se s dečkima, bio u komunikaciji s Raićem Sudarom i Đalovićem po pitanju taktike i sastava. Sve ono što se tada događalo oko kluba stavilo se u drugi plan pored jedne tako velike utakmice. Iskreno, imali smo i malo drugačiji plan za tu utakmicu u Francuskoj, ali poremetila nas je ta ozljeda Radeljića. Nismo imali ni Dilavera, Bandu i Petrovića, a to su dva itekako važna igrača za zadnju liniju i dva važna u sredini.

Prolaz se na kraju nije dogodio, Lille je u dvije utakmice ovjerio plasman u Konferencijsku ligu.

- Dali smo, ali stvarno - maksimum od svih nas. Ostavili zadnji atom snage, sve na terenu. Publika je to prepoznala. Nažalost, koliko god to tužno bilo, dva gola kad zabiješ, to je premalo da bi se prošla jedna takva momčad kao Lille. Dva smo zabili, a imali smo još barem šest-sedam pravih šansi. Da je bila neka slabija ekipa, to bi bilo dovoljno, ali protiv te kvalitete koju Lille ima, nije bilo dosta.

Sportcast sa Željkom Sopićem:

Uslijedio je i poraz na Maksimiru?

- Tamo smo odigrali jako loše. Nikada ne bježim od odgovornosti, bili smo nikakvi. Dinamo je odigrao jednu od najboljih utakmica u zadnje dvije-tri godine. Ne kažem da bi bilo zasluženo ili ne, ali da je ostalo još pet minuta, uzeli bi taj bod. Ali, nismo bili dobri, ne treba se toga sramiti. Znao sam da ćemo teško odigrati tri vrhunske utakmice u sedam dana. Rijeka nema takav podražaj, nije lako poslije puta doći u Maksimir i odigrati dobro.

Potez oko promjena Veige i Djouahre? Potonji je već u Španjolskoj. Kakva je bila poruka prema njima?

- Nema tu poruke. Kad Sopić zamjeni nekog igrača u 20. minuti onda nije normalan, a kad Jakirović to napravi protiv Sparte, onda je to taktički. Svi koji su gledali tu utakmicu, vidjeli su da imamo problema po toj strani. Možete kao trener biti promatrač ili odreagirati. Ja sam reagirao. Smolčić mi je i bio prva opcija za početni sastav - veli Sopić, pa se okreće "problemu Djouahra".

- Njega smo uveli kasnije i tražili od njega impuls po pitanju borbenosti i igre prema naprijed. Je li nam to dao? Da vam kažem, za taj klub i grb Rijeke se gine. To je minimum. Ne mora igrač igrati dobro ili loše. Kad igrač uđe u igru, a mi moramo razmišljati o tome koje je on kopačke uzeo... Ja mislim da nije zadovoljio u nekim segmentima. Da je, ne bih ga vadio nakon 20 minuta. Za mene su svi igrači isti. Dobiješ priliku, moraš je iskoristiti. Nije pametno da ja kao trener danas moram objašnjavati igračima koje kopačke mora uzeti. Je li normalno da se netko 6-7 puta posklizne na terenu? Ja gospodina Djouahru nisam niti doveo u Rijeku, a niti sam mu rekao da mora otići iz Rijeke. Nije igrao kod bivših trenera, ulazio je, čak i zabio jedan gol kod Jakirovića. Dao sam mu priliku kod 1:0 na Maksimiru, nisam bio zadovoljan... Reagirao sam kako sam htio u potrazi za rezultatom, a i ja sam čovjek od krvi i mesa, svi mi griješimo...

Prijelazni rok traje još dva dana, hoće li biti djelovanja po tom pitanju.

- Kada sam dolazio, odmah su me to pitali pa sam rekao da ću dovesti Messija i Ronalda. Mi želimo dovesti veznog igrača. Hoćemo li uspjeti ili ne, ne znam. Znamo naše želje i prioritete. Odlasci? Ja se nadam da nitko neće otići, a mi ćemo do petka probati dovesti tog veznog igrača koji nam je bitan u rotaciji.

Veliku je gestu prema klubu i gradu napravio Andrija Vukčević kada je ostao u Rijeci odigrati uzvrat s Lilleom?

- Trebao je tu utakmicu igrati od prve minute, ali dan prije nije bio na treningu jer je prodaja bila gotova, trebao je ići u Španjolsku na liječnički. Sve je bilo dogovoreno, ali nešto se prolongiralo i on nije tu večer odletio. Drugo jutro je bio na treningu prije utakmice. Kapetan Labrović i ja razgovarali smo s njime i sve riješili u tri minute. Zdravo seljački sam mu rekao "Vuk, vidiš kakva je situacija, imamo četiri ozlijeđena, nema tko" i u principu je taj njegov dječački osmjeh riješio sve, on nam se stavio na raspolaganje. Stavio je interese kluba i Rijekinog grba ispred sebe. Na tome mu skidam kapu, nema puno takvih. Dečko je već imao dobar ugovor i riješenu egzistenciju u Meksiku, Rijeka će tu nešto i zaraditi, a na svemu što je napravio itekako ćemo mu biti zahvalni.

Suđenje?

- Ja ga nikada u životu nisam komentirao. Nezgodna je to stvar. Ako ga komentirate kad vam ne odgovara... Ja nisam vidio trenera koji ga komentira kada mu odgovara. Nemam problema s time da netko pogriješi. VAR je puno pošteniji. Je, malo je presporo, ali živimo u Hrvatskoj, ljudi rade s opremom s kojom rade... Suđenje se generalno maksimalno popravilo - rekao je novi trener nogometaša Rijeke.