Prošle godine, 22. svibnja nogometaši Dinama na Šubićevcu su pobjedom nad Šibenikom (0:2) kolo prije kraja prvenstva proslavili matematički osvojenu titulu prvaka. Ovogodišnjeg 5. travnja na tom istom Šubićevcu nogometaši Šibenika ispisali su jednu od svojih najljepših stranica povijesti. U samo 23 dana po drugi puta su srušili prvaka i plasirali se u svoje drugo finale Kupa. Tog lanjskog svibnja Šubićevac je bio obojen u plavo, kao da smo na Maksimiru. Slavio se Dinamo, a nakon ove nevjerojatne pobjede feštala se velika šibenska, narančasta noć.
- Kup je naš, kup je naš…- orilo se skladno iz stotina grla razdraganih Funcuta. Navijači Šibenika dobili su najljepši mogući poklon za svoj veliki jubilej - za 40.rođendan. I slavilo se na stadionu, uz navijače, stručni stožer, vlasnika Karajicu… Slavlje se nastavilo na šibenskim ulicama, automobili su neprestano trubili, a kulminacija se dogodila otprilike sat vremena nakon završetka utakmice kada su Funcuti priredili veliku bakljadu na Baldekinu. Fešta se protegnula do dugo u noć, navijači i igrači su slavili u Mozzarta…
- Ovo je nešto nevjerojatno, idemo sada do kraja. Na Rujevici nam neće izmaći Rabuzinovo sunce - u zanosu nam je kazao stari navijač Šibenika pitajući se „da mi je sada vidjeti one pametnjakoviće koji su tvrdili da će Dinamo sigurno u finale nakon poraza u ligi“.
- Napravit ćemo invaziju na Rijeku, sve će biti u narančastom u gradu koji teče – dodao je drugi. A na upit koga bi najradije vidjeli u finalu - odgovor je bio jednoglasan.
- A koga drugog nego Hajduka. Da im vratimo za 2010. godinu. Sada im nema Sanadera više da ih gura – otelo se šibenskom navijaču, dok je u ruci držao bengalku.
Zaslužili su navijači ovu radost, proteklih mjeseci popili su puno gorkih pilula, ispili na litre pelina, od šokantnog poraza od Hrvatskog dragovoljca i "petarde“ prošle zime, mnogih šokova, stresova…Nakon ovog trijumfa pomalo se vraća film iz te 2010. godine kada je generacija Ademija, Bačelića-Grgića, Alispahića, Zeca s trenerom Brankom Karačićem igrala ono povijesno finale s Hajdukom. Tada su Bijeli osvojili Kup nakon što su u dvije utakmice pobijedili možda i nikad jači Šibenik, ali i nakon tog finala vukli su se neki repovi. Sada, 13 godina kasnije Šibenik je opet došao u priliku boriti se za trofej, koji bi ovom klubu koji je lani obilježio 90 godina postojanja tako puno značio. Ali, do finala i Rujevice je još mjesec i pol dana, a Šibenik se u HNL-u još bori za ostanak u eliti. Gorica se ne predaje, devet kola je do kraja i ne smije se to zanemariti.
- Ovo je super stvar za klub, za grad, navijače. Oduševljen sam kako su proslavili ovu veliku pobjedu s igračima. Kada smo došli u klub rekli smo da ćemo napraviti sve da klub ostane u ligi, i na dobrom smo putu. Sada smo u finalu Kupa, prošli jedan Dinamo i naravno da želimo otići do kraja. Ali, nemojmo zaboraviti da još ništa nismo osvojili, moramo osigurati ostanak, i onda napasti trofej. Neka sada igrači i stožer slave, imaju zašto. Ali, moramo se pripremati za ono što nas čeka – kazao nam je nakon utakmice Željko Karajica.
Šibenikov gazda se zadnjih dana navozao na relaciji Munchen - Šibenik - Klagenfurt, ali ta kilometraža nije mu teško pala. Njegov austrijski klub u vlasništvu iz Klagenfurta bori se u Bundesligi za Europu, njegov hrvatski klub iz Krešimirovog grada dijeli tek 90 minuta od povijesnog uspjeha. Ovo su uistinu sretni dani za ovog uspješnog poslovnog čovjeka koji ne krije svoje emocije, koje je podijelio na fešti u Mozzarta. A, na upit je li mu žao što Šibenik i u slučaju osvajanja Kupa ne može zaigrati u Europi zbog licence koje nema, i može li se u tom dijelu nešto promijeniti Karajica je rekao.
- Lijepi su ovo trenuci za moju sportsko-poslovnu stranu, nije mi problem voziti ako treba svaki dan. Svi ćemo biti u Rijeci 24. svibnja i pokušati napraviti nešto što Šibenik još nije napravio u svojoj povijesti. Žao mi je zbog te licence, stvarno ne znam zašto klub nije zatražio UEFA-licencu, i ako se može nešto naknadno napraviti po tom pitanju, valja pokušati. Ali, nisam siguran da se to može. Bez obzira na to, finale je jedna velika šansa, koju ćemo pokušati uzeti. Puno je međutim posla pred svima nama, da klub stabiliziramo i krenemo naprijed – kazao nam je Karajica.
Ovaj Hrvat koji godinama živi i radi u Njemačkoj u kratko vrijeme je uspio napraviti puno s klubom, sve poteze koje je napravio je napravio kako treba, od dovođenja pojačanja, povratka trenera Čanadija, ponajviše zbog uspostave povjerenja i sinergije s navijačima, javnosti. Sada se očekuje da taj trend ide dalje.
A sama utakmica je ponudila puno šibenskih junaka, od vratara Antonija Đakovića za kojega su ZG-kolege pitali – zašto ne brani Rogić, kakav je ovaj mladić, preko Zorana Kvržića, koji je Čopa onako naciljao u trepavicu, nakon što je provozao talentiranog Baturinu, pa do strijelca antologijskog gola Duje Čopa. Splićanin je prošlo razdoblje bio izvan pogona, ozljede, počelo se postavljati pitanje – što je s Čopom, zašto ne igra, hoće li on uopće zaigrati za Šibenik do kraja sezone. A onda se Dinamov centarfor na posudbi u Šibeniku ukazao kada je to najviše trebalo, fenomenalnim pogotkom koji je Šibenčane trasirao u finale.
- Ajme, ne bi ja ništa reka‘. Nisam vam ja za izjave, često mi novinari izvrću rečenice – pokušao je Duje na lijep način izbjeći poneku rečenicu za pisane medije. Ali, nakon kratkog nagovaranja ipak je pristao. Prvo smo ga pitali za gol koji je donio erupciju na Šubićevcu.
- Ha, tako je svojedobno zabijao Davor Čop! Ostalo je nešto gena i kod mene – kratko je prokomentirao Čop, aludirajući naravno na svog oca Davora, koji je tresao mreže prije 30 i više godina.
- Nakon onog početka gdje smo mi loše, a oni odlično ušli u utakmicu činilo se kao da ćemo to teško okrenuti, ali zato je nogomet najzanimljiviji sport na svijetu, sve se može okrenuti u par poteza. Idemo u finale Kupa, vjerojatno ni sami nismo svjesni koliko je to velika stvar da pokraj nekih naših velikih klubova mi dođemo do kraja. Sad nema drugog nego osvojiti Kup – kaže Duje te nastavlja:
- Imamo puno mladih igrača, trebalo je malo vremena da se sve posloži, da shvate što je HNL, dosta njih nema puno utakmica u elitnom razredu hrvatskog nogometa, ali mi rastemo iz utakmice u utakmicu i nadam se da ćemo tako i nastaviti.
Kao u slučaju Ivana Dolčeka kada je zabio Hajduku za 1:1 i sada se dogodilo da svom klubu presudi igrač na posudbi.
- Nisam ni sa kim pričao poslije utakmice iz Dinama. Oni su nam čestitali na zasluženoj pobjedi. Ja im želim puno uspjeha, ali ja igram za Šibenik i uvijek moram dati sve od sebe – završio je svoj istup šibenski match-winner. Njegovi golovi trebat će Šibeniku u nastavku sezone, kada će se odlučivati sve ono najbitnije u ovoj čudnovatoj sezoni za šibenski klub, sezoni koja je počela loše, ali koja se može pokazati kao ona koja će se pamtiti…
Dolazimo i do Damira Čanadija. Šibenikov trener vodi momčad prema ostanku u HNL-u, od 24 boda s njim na klupi Narančasti su osvojili 21, a sada su u prilici uzeti svoju prvu veliku „kantu“.
- Velika je ovo pobjeda za sve nas, ne samo za klub, već i za grad, ovu regiju. Jako sam ponosan na ekipu. To će nam pomoći i u situaciji oko prvenstva, a pomoći će i novim vlasnicima oko građenja kluba. Loše smo počeli, morali smo preživjeti da ne primimo još, bili smo spremni i za 90 i za 120 minuta, na kraju se dogodilo ono najljepše, dobili smo veliki klub pogotkom u zadnjoj minuti – pričao je Čanadi novinarima. Dok je davao izjave za tv navijači koji su preplavili teren i došli do improviziranog studija iza gola, ljubili su ga, grlili. Čanadi koji je od svog prvog mandata, naprasno prekinutog poslije deset kola i sam sada puno opušteniji, otvoreniji za medije, u pravoj šahovskoj partiji nadmudrio je Antu Čačića. Ključan potez povukao je u 65. minuti kada je s klupe na teren poslao kvartet Hiroš, Čop, Radonjić, Pozo. Upravo su oni donijeli taj preokret, bili taj faktor X koji je falio za trijumf.
- Imali smo plan, vjerovali ili ne. Prvo su ih brzi Špeljak i Dolček trebali izmoriti, naročito njihovog ne potpuno spremnog Perića, a onda su Radonjić i Čop donijeli kvalitetu u napadu. Njih dvojica ionako nisu spremni za više minuta, ali znaju zabiti, što malo nedostaje našim mlađim igračima. To su lisci koji imaju to iskustvo. No treba imati i sreće da nam se plan ostvari, sad će me svi pohvaliti, a kad sam prvi put zamijenio četiri igrača pa nije uspjelo, svi su mi rekli da sam lud i da se to ne radi. To je nogomet i to je OK, imam već dovoljno iskustva oko toga – kazao je Čanadi. Vodio je ovaj 53-godišnjak u karijeri poznate klubove poput bečkog Rapida, Nürnberga, s grčkim Atromitosom dva puta doveo taj klub do Europe. Ali, ovo je sada ipak jedna stepenica više, borba za trofej.
- Imao sam dosta uspjeha, važnih pobjeda ali trofej je ipak trofej. Znam da još ništa nismo ostvarili. Ali, naš san je sada još bliži. Pitate me za druge klubove, radio sam u Nürnbergu u Bundesligi gdje smo imali na raspolaganju deset terena, sve moguće uvjete, Šibenik se tu ne može mjeriti. Ali, imam iskustva i u amaterskom nogometu, i mi se ovdje ne možemo baš pohvaliti s uvjetima koje imamo. Ali, kako rastemo kao momčad, rasti će i klub, i zbog toga sam se uostalom i vratio na nagovor gospodina Karajice iako mi to nije bilo uopće na kraj pameti. I evo, idemo korak po korak naprijed, i vidjet ćemo gdje će nas to dovesti – kazao je Čanadi. Ali, na kraju je opet kazao kako tek slijedi pravi rasplet koji počinje subotnjim gostovanjem na Rujevici. A baš na Rujevici 24. svibnja Šibenik bi mogao ispisati najveću stranicu svoje duge povijesti.