Poslije četiri odigrana kola u HNL-u obrana Šibenika jedna je od najčvršćih u ligi. Dva primljena gola u četiri utakmice najzaslužnija su što je prvoligaš sa Šubićevca na 5. mjestu, s pet bodova. Jedina dva gola primljena su na Šubićevcu, a u dva gostovanja Rogićeva mreža ostala je “čista”. Od najšupljikavije obrane prošle sezone do čvrstog bedema proteklo je malo vremena. A u tom šibenskom zidu važna karika je i Mislav Matić (22). Čvrsti Sinjanin brzo se uklopio i uz Perića i Mesu, te vratara Rogića, čini neprobojni zid.
- Pa, ne mogu se požaliti... Uklopio sam se brzo, već prvih dana na pripremama sam kliknuo s ekipom. A obrana nam je, evo, postala zaštitni znak na startu sezone - veli nam Mislav Matić, koji je baš u četvrtak “gostovao” na Instagram stranicama HNK Šibenika u rubrici “take over” (jedan cijeli dan s igračem Šibenika po izboru čitatelja).
- Ha, preživio sam prvi dio, poslijepodne me čeka nastavak…
A Šibenčane nakon uvodna četiri kola očekuje novi domaći ispit - Istra 1961 na Šubićevcu.
- Bit će teška utakmica, Puljani su se malo tražili na startu, puno novih igrača, uostalom, i kod nas. Ali, pobjeda protiv Osijeka je dovoljan znak da nas čeka novi zahtjevan protivnik. Ali, igramo kod kuće, pred našim navijačima i želimo novu pobjedu.
Po njegovim riječima pet bodova je dobar ulov, ali moglo je, kaže, biti i bolje...
- Nismo trebali izgubiti protiv Rijeke, a i u Gorici i Koprivnici smo mogli uzeti više od boda. Ali, nećemo se žaliti. Imamo dobar temelj, radi se dobro i ova nova utakmica s Istrom nam je jako važna. Pobjeda nas može lansirati prema samom vrhu, sve ćemo napraviti da pobijedimo.
Šibenik vidi na sredini ljestvice...
- Mislim da se možemo nadati plasmanu oko petog mjesta, ali ne treba se odveć zamarati time. Mlada smo momčad, željna igre, dokazivanja. Treba još malo vremena, pa će se stvari još više posložiti.
Mlađi od braće Matić na Šubićevac je stigao iz ukrajinskog prvoligaša Minaja. No, rat u toj zemlji prekinuo je i njegovu karijeru na istoku Europe.
- Mi smo bili na pripremama u Turskoj i vratili smo se 23. veljače u Ukrajinu, samo dan prije izbijanja rata. Odmah sam se vratio u Hrvatsku jer je tamo sve zamrlo i što se sporta tiče. Iako je Minaj, odnosno, Užgorod, na zapadu bliže mađarskoj granici. Što se same igre tiče, meni je bilo dobro, godinu i pol sam proveo tamo, bio standardan, okusio igranje protiv velikih momčadi kao što su Šahtar i Dynamo Kijev… Ali, rat je sve prekinuo. Sada u Šibeniku tražim neki novi početak. A krenulo je dobro…
Za kraj smo visokog Sinjanina (195 cm) pitali je li u nedjelju bio na Alki, iako smo odgovor unaprijed znali.
- Naravno, to je za sve Sinjane događaj godine. To se ne propušta. Bili smo kod alkara Andrije Hrgovića, brata našeg pomoćnog trenera Mirka, to je tradicija, ručak, ispraćaj i onda pravac trkalište…
Navijači Narančastih bi dodali “još da Šibenik u petak pogodi u sridu protiv Puležana...”