Svaki početak HNL sezone više teorijski priziva glamur priče o novome, nego što to praksa može ponuditi. Prije svega zato što je pauza između dva prvenstva nedovoljna da se ohlade strasti prethodne sezone te zagriju one u kontekstu novog početka. Uz činjenicu da je reprezentacija igrala sve do 13. lipnja, a da su u punom jeku aktivnosti prijelaznog roka, nominalni odmak od nogometa nije dao slegnuti dojmove i onda postupno pojačavati glad za novom sezonom...
Činjenično je potvrđeno, ne samo u Hrvatskoj, da se igra previše utakmica u današnjem nogometu. Recimo igrači Dinama, koji su dobrim dijelom reprezentativno aktivni, u prošloj sezoni odradili su 68 utakmica. Drugi klubovi imaju manje (europskih i reprezentativnih) obveza, ali proporcionalno imaju manje igrača i kvalitete, pa su im 40-45 utakmica visokog intenziteta velika potrošnja. Nije stvar da se to ne može odraditi, nego je pitanje kojom se kvalitetom radi. Jer što se više igra i putuje, to se manje trenira i kvalitetno oporavlja.
Novi sponzor i TV prava
Iduća sezona bit će iznova komplicirana jer se prvi puta u povijesti Mundijal igra u zimskim mjesecima, pa će imati velikog utjecaja na klupska natjecanja.
Može li HNL, koji je dobio novi naziv, SuperSport, pa novi televizijski protokol (prodaja TV prava) i, gle čuda, napokon i jedinstvenu službenu loptu za ligu, ponuditi neki novi odnos snaga u prvenstvu koje starta ovog petka? Sukladno događanjima u dosadašnjem dijelu prijelaznog roka uvjerljiv je dojam da se neke značajnije promjene nisu dogodile. Mogućim se čini tek promjena odstojanja unutar prve te pogotovo druge i treće razine tablice. Velika četvorka će biti konkurencija za vrh, u kojoj se samo nekim izvanrednim slučajem može dogoditi da se netko peti ubaci u trku. Isto tako uvjerljivim se čini ocjena da je Dinamo svoju tradicionalnu poziciju favorita broj jedan dodatno osnažio uspješnim prijelaznim rokom. Iako tu treba voditi računa, kako za sve klubove, da prijelazi traju još 45 dana i to je period u kojem se bitno mogu promijeniti igrački rosteri. Naglasak je na “mogu” iako nije realno očekivati značajne preinake kadra.
U liniji Hajduk, Osijek i Rijeka doima se da neće biti velikih razlika u bodovnim odnosima pogotovo u kontekstu prošle sezone. I u pratnji Dinama očekuju se više-manje slične relacije. Više neizvjesnim djeluje razmak između stabilne sredine, koju su činili Lokomotiva i Gorica, s donjim domom HNL-a. Ulaskom Varaždina bit će više konkurencije u borbi za ostanak s Istrom, Slaven Belupom i Šibenikom.
Pomak kod slabijih
Nakon određenih promjena u kadru Lokosa i Goričana moguće je da se prošlosezonska veća razlika u odnosu na četvorku donjeg dijela bitno umanji. No, ponavljamo, to je za sada više pretpostavka trenutka, koja se može bitno promijeniti nakon što se bude znao roster tih klubova 31. kolovoza...
Što bismo ipak u kontekstu boljitka mogli očekivati u novoj sezoni? Prije svega trend pojačavanja hrabrosti tzv. malih protiv većih. Razlike u rejtingu kadra su značajne, ali upravo zato bi se u onim slabijima mogao učiniti pomak u igri time što se neće braniti. Filozofija da se izgubi sa što manje, kao bolji poraz od toga da se ostavi dobar dojam u igri i doživi visoki poraz, je pravi poraz nogometa. U današnje vrijeme svi bi trebali igrati ofenzivnije, tražiti put do gola, a ne fokusirati se na zatvaranje puteva do svog gola. Tako sigurno igrači neće napredovati, tako sigurno neće biti liga atraktivnija za gledatelje. I u tom kontekstu neće se povećati interes publike. Jer teze kako je nogomet HNL-a sada najbolji od osnutka (ne)točne su onoliko koliko i teza da je publike sve više na stadionima. Nominalno je prosjek gledatelja u prošloj “nikad neizvjesnoj” sezoni bio 2800 ljudi. No, izuzmemo li Hajdukov posjet, koji je fenomen za sebe (12.667 - svi ostali zajedno 15.429), onda se prosjek smanjuje na 1714.
Hajdukovi navijači
Dok velika četvorka ima prosjek od 5788 (bez Hajduka je to 3496) ostalih šest prvoligaša imali su u prosjeku bitno ispod tisuću ljudi, točnije 824. Znakovito je da svih tih šest klubova zajedno imaju 4941 prosječnih gledatelja, što je gotovo dva i pol puta manje od samog Hajduka.
Osnovni faktori utjecaja u novoj sezoni (odnos snaga, TV prijenosi, cijene ulaznica...) neće biti bitno drugačiji u odnosu na prošlu. Što bi moglo onda doprinijeti boljem posjetu nekomfornim nam stadionima? To je ono što stalno zazivamo, prije svega otvoreniji i intenzitetom jači nogomet, manje taktiziranja i ziher pristupa, kvalitetnije suđenje i osjećaj ravnopravnosti u natjecanju. Na tom planu se pogotovo u HNL-u može puno napredovati...