Rabuzinovo "Sunce", eto, nije ni moralo napuštati poljudsku vitrinu. Hajduk je drugi puta uzastopno, ukupno osmi put, osvojio hrvatski Kup i trener Splićana, Ivan Leko, ovu će sezonu ipak okončati s osmijehom na licu. Pamtit će se taj Hajdukov trofej osvojen na Rujevici, a sve ostalo što je ponudio finalni okršaj praktički je već zaboravljeno...
Bio je to, naime, teško gledljiv finale, nogometna "limunada" koja je povišeni adrenalin mogla ubrizgati samo navijačima klubova sudionika završnog dvoboja. Hajduk je pokazao nešto više, bio je bolji agilniji i aktivniji, dok su se Šibenčani orijentirali isključivo na pariranje suparniku, zaboravivši da bi nešto morali napraviti i u napadačkoj igri. Spoznaja da je vratar Splićana, Ivan Lučić, na kraju toga dosadnoga dana ostao neocijenjen, zorno govori u kakvoj je jednosmjernoj ulici bila ova utakmica.
U poplavi prognoza i najava ovoga finala, na kraju se pokazalo da je najbolji prognozer zapravo bio predsjednik Rijeke, Damir Mišković, koji je sat vremena uoči utakmice u mikrofon MAX Sporta rekao:
- Igra se samo jedna utakmica, ovo je finale Kupa. Stoga svakome dajem po 50 posto izgleda za osvajanje trofeja...
Mnogi su se zacijelo nasmijali kad su čuli tu naizgled hladnu, ali zapravo apsolutno stručnu i točnu prognozu. Jer, danima se isticalo kako je Hajduk veliki, veliki favorit, praktički se samo trebao pojaviti u Rijeci da bi mu se dodijelio trofej. I trener Šibenika, Damir Čanadi, najavnom je rečenicom "naše su šanse samo deset posto", pokušao još više uljuljkati Splićane u ulogu favorita.
No, sve te priče i najave padaju u vodu kad momčadi istrče na travnjak. I već nakon 15-ak minuta vidjelo se da je Čanadi postavio čvrsti blok u 3-4-2-1 formaciji, koja se u defenzivnom dijelu elastično pretvarala u 5-4-1. Zatvorio je sve prilaze svojim vratima, bila je to rovovska, taktička bitka, u kojoj je Splićanima nedostajalo kreacije za probijanje zgusnutog i pokretljivog obrambenog zida Šibenčana, nedostajalo je i žustrine, ponavljanja, traženja prostora po bokovima. I sve je u tom šibenskom pukom pariranju suparniku, u kojem nisu gotovo ni pogledali prema Lučiću, dobro funkcioniralo sat vremena...
A onda se, kao i lani protiv Rijeke, ukazao Dario Melnjak! Probio je Šibenčane, opet je postao splitski junak i njegov je potpis ispisan masnim slovima na posljednja dva Hajdukova "Sunca". Kad završi karijeru, imat će se čega sjećati i o čemu govoriti svojim nasljednicima, dva uzastopna Kupa stigla su u Split na Melnjakov pogon. Sasvim dovoljno za počasno mjesto u poljudskom "Bijelom salonu"...
