Čudo na Šubićevcu se nije dogodilo. Dinamo je slavio protiv Šibenika, i vatreno proslavio svoj 23. naslov pred mnoštvom svojih navijača, u srcu Dalmacije. Nije međutim Šibenik pao šaptom, pokušao je domaćin sve, ali to nije bilo dovoljno da se zaustavi šampionski pohod maksimirske momčadi.
Slavlje Dinama nakon posljednjeg zvižduka Zebeca:
Tribine Šubićevca su bile popunjene gotovo do kraja, mnoštvo Dinamovih navijača koji su osim istoka 'okupirali' i najveći dio zapadne tribine. BBB-a odasvud, nikad više na jednoj utakmici u Krešimirovom gradu. Funcuti u manjini, i očekivano bez ikakvih problema i navijačkih čarki. Reklo bi se prijateljska atmosfera…kao da se igralo na Maksimiru, nekom manjem doduše…Klicalo se Dinamu, vrijeđalo Torcidu… Jake snage smjestile su se i u VIP loži u koju nije mogla stati ni igla.
Priličan broj zamjerki imali su Šibenčani na arbitražu Zebeca: golu Tolića prethodio je očigledan prekršaj Šutala nad Grezdom sa dvije ruke. No, Zebec je, kažu, kao i obično u takvim situacijama glumio Raya Charlesa…
Zebec je i u nastavku nastavio briljirati, sada sa različitim kriterijem oko kartona (Rogiću i Skorupu je pokazao žute nakon što Petkoviću, koji je s leđa pokosio Vidovića, nije pokazao ništa).
Onda se zakuhalo i na zapadu, ispod press lože, došlo je do kraćeg koškanja, potom su Boysi priredili bakljadu, u teren je utrčao jedan gostujući navijač, ispred zapadne i istočne tribine postrojila se interventna policija. Nogometa sve manje, nažalost.
Interventna policija uz teren:
Potom se zakuhalo i na travnjaku, sve su zakuhali prenervozni Grezda i Ristovski, umiješali se i drugi igrači, sve je potrajalo par minuta, pa su onda i Funcuti rekli – idemo se i mi malo pokazati sa par baklji…I nekako se ipak stiglo do kraja ove toliko iščekivane utakmice.
