U posljednje dvije prvenstvene utakmice, protiv Rijeke na Rujevici i Varaždina u Opus Areni, Zoran Zekić je standardizirao momčad. Razlika u postavi koja je počela te dvije utakmice bila je samo u jednom imenu - gostovanje na Kvarneru je Ramon Mierez propustio zbog žutih kartona i stoga je u početnih 11 uskočio mladi Anton Matković, ali epilog je bio isti. Porazi bez postignutog gola.

U tih 180 prvenstvenih minuta Osijek je vrlo dobro izgledao samo u uvodnih 20 minuta protiv Rijeke i to je bilo - to. Na Rujevici se igra raspala nakon prvog primljenog pogotka, dok su pred svojim navijačima protiv Varaždina Bijelo-plavi bili posve neopasni i neinventivni. Jedan nevjerojatan podatak oslikava u kojoj mjeri - od čak 43 centaršuta kojima su uporno pokušavali pronaći svoje napadače u kaznenom prostoru protivnika, samo njih 9 je bilo uspješno!?

Bez pozitivnih impulsa

Možda je došlo vrijeme da Zoran Zekić pokuša nešto novo, nešto drugačije, budući da ovako očito ne ide. A puno prilika za popravak više nema. Svjestan je toga i sam trener Osijeka, pa je nakon poraza u prijateljskoj utakmici protiv TSC-a prošlog vikenda kazao:

- Činjenica jest da neki ne pokazuju zašto bi trebali biti u NK Osijeku... Malo je to već prevršilo svaku mjeru, ali ne možemo iz ove kože.

Na koga je Zekić konkretno mislio znaju samo on, njegov stožer i igrači na koja se ta opaska odnosila. Međutim, je li ta opomena, kakvih je inače već i ranije bilo, ujedno bila i posljednja za neke od igrača i slijede li rezovi, a u tom slučaju imat će potporu u klupskim strukturama, i svojevrsna šok-terapija koja će trgnuti momčad, doznat ćemo u petak u Koprivnici.
Osijek u posljednjih pet utakmica ne zna za uspjeh, u zadnje četiri prvenstvene utakmice osvojili su Bijelo-plavi svega dva boda i istovremeno ispali iz Kupa, a ovo je posljednji trenutak da se nešto pokuša promijeniti.

Bijelo-plavi su se našli u situaciji u kakvoj dugo vremena nisu bili, u posljednji prvenstveni krug ulaze ispod crte za plasman u Europu, a istovremeno već neko vrijeme nema bilo kakvog pozitivnog impulsa za kojeg se mogu uhvatiti i koji bi završnicu prvenstva okrenuo u njihovu korist.

Osijek, ponovit ćemo, može izvući korist od sezone na dva načina - bilo da ostvari rezultatski minimum, koji se postavlja uoči svake sezone (što je i najmanje s obzirom na to da Bijelo-plavi imaju treći najveći proračun lige), odnosno, dohvati četvrto mjesto za kojeg su u igri, ali koje još uvijek ne garantira izlazak u Europu sve dok je Lokomotiva “živa” u Kupu ili da se počnu pripremati za iduću sezonu.

Na pragu nagrade

A to konkretno znači sve više se oslanjati na igrače na koje se i na godinu računa poput, recimo, Stjope Mkrtčjana, standardnog armenskog reprezentativca, čiji je ugovor Osijek zimus otkupio i koji je tijekom priprema figurirao kao siguran u početnih 11 u tandemu s Duarteom.

Međutim, u deset utakmica u nastavku sezone, devet prvenstvenih i četvrtfinalu Kupa, Armenac je na terenu proveo manje od deset minuta. S druge strane, Europa zasad Osijeku nije donijela ništa osim prestiža, pamte se slavne pobjede protiv nizozemskog PSV-a iz Eindhovena i slavna blamaža protiv kazahstanskog Kizilžara, a samo je u jednom od posljednjih sedam uzastopnih kontinentalnih nastupa Osijek bio na pragu velike nagrade i plasmana u europske skupine, ali... Iduće sezone Osijek ima veliku vjerojatnost da i u 3. pretkolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu bude nositelj.

Najgore što se Bijelo-plavima može dogoditi je da iz sezone ne izvuku baš ništa. U tom slučaju aktualna sezona, koja je počela euforično preseljenjem na novi stadion, bit će posve potrošena. Gostovanje u Koprivnici moglo bi dati neke odgovore.