Hajduk je u velikoj drami i s nevjerojatnom dozom sreće pobijedio drastično oslabljeni Varaždin. Pobjeda - međutim - ne može promijeniti puno činjenica. Hajduk igra loše i ta loša igra traje već puna tri mjeseca. Smijenili su na Poljudu Dambrauskasa, ali Karoglan nije uspio donijeti nešto novo u igru Splićana. Hajdukovi igrači izgledaju "prazni", kao da loše stoje sa snagom, kao da su potpuno nespremni.
Kako drugačije objasniti relativno dobro prvo poluvrijeme (je li hajdukovce dotukao presing koji su igrali pola sata?), a onda očajno drugo? Nećemo valjda raspravljati o tome da se Varaždin u nastavku bitno digao? Sve i da je, pričamo o momčadi koja košta možda četiri milijuna kuna godišnje i koja je još bila bez nekoliko važnih igrača, poglavito bez odličnog i za njihovu igru ključnog Tonija Teklića. I takav Varaždin očitao je lekciju Splićanima usred Poljuda i da pričuvni vratar Sentić - koji je netom prije zamijenio ozlijeđenog Kalinića - nije imao jednu fantastičnu intervenciju, gosti bi doma možda odnijeli sva tri boda, a ne otišli bez ičega.
Pomalo je frapantno bilo gledati Varaždin u tom drugom poluvremenu. Marin Pilj ima 25 godina, bio je prekrižen najprije u Osijeku, pa u ljubljanskoj Olimpiji, da bi karijeru došao spašavati u Varaždinu. I taj Pilj spremio je u džep Hajdukov vezni red. Nadigrao ih je, natrčao, nauživao se dobrih poteza i dobivenih duela. Krovinović, Fossati i Atanasov su sve to mirno promatrali, očito bez minimalne energije koja je potrebna da pariraš tako rastrčanom suparniku.
Međutim, nisu samo njih trojica bili neutralni promatrači igre u drugom poluvremenu. Vrijedi to za svih 10 igrača Hajduka u polju. Da moramo izabrati najslabijeg, bila bi to jako neizvjesna utakmica. Ni još jedan pobjednički pogodak Awaziema ne može promijeniti ukupni dojam. Kao ni dvije asistencije Livaje. Hajduk je imao dva udarca u okvir gola i zabio je dva gola. Uz igru koja je u drugom poluvremenu bila ispod svake razine.
Fantastičan pogodak Emira Sahitija (23) tako je umalo potpuno otišao u zaborav. I to bi bila šteta, jer malo se takvih škarica viđa, ne samo na našim terenima. Sahiti je bio taj koji je nosio Hajduk u prvih 45 minuta. On je jedan od rijetkih tranzicijskih igrača u Hajdukovom prednjem pogonu. Uvijek u trku, agresivan, bez straha, okomit, raznovrstan, spreman driblati, ući između redova, raširiti stranu, dodavati, pucati.
Napokon, Hajduk je u prošloj sezoni - kao i u ovoj (Vitoria) - najbolje utakmice odigrao u sustavu 4-2-3-1, s Biukom (protiv Varaždina iznimno slab) na lijevom, a Sahitijem na desnom krilu. To su dva igrača koja brzinom i stilom igre donose dubinu, donose moć s kojom su sposobni napraviti višak na strani i tako unerediti obranu. Međutim, i Sahiti se "ugasio" u nastavku utakmice. Nije bio ni sjena igrača iz prvih 45 minuta. I on je očito bez snage.
Varaždinci sa snagom nemaju problema. Oni se mogu ponosni vratiti doma. Još jednom su nadigrali Hajduk. Još jednom su doduše i izgubili, ali bez obzira na to moraju biti ponosni na svoju igru. U Varaždinu ih je Livaja "uništio" s dva gola. Na Poljudu je upisao dvije asistencije. Gdje god da krenu, dočeka ih Livaja.
Imat će Varaždinci vjerojatno što reći i o sucu Čulini. Nije sudio dobro, puno toga je Hajdukovim igračima progledao kroz prste. Fossati je mogao dobiti izravni crveni, Livaja barem jedan žuti...