Sedam godina izbivao je iz hrvatskog nogometa, okrenuvši se poljskoj Jagielloniji i i mađarskom Puskasu. I tamo je, kao i u svakom klubu za koji je igrao na nešto duže staze, stigao do dvoznamenkastog broja pogodaka. U hrvatski nogomet, odnosno Vukovar 1991, ovog ljeta vratila ga je nostalgija za domom i poklapanje privatnog s poslovnim. Ubrzo će se poklopiti još ponešto, pa Jakov Puljić (32) s četiri pogotka slovi za najboljeg ligaškog strijelca Vukovara uz Robina Gonzaleza, ujedno i junaka pobjede nad Dinamom.
- Imao sam i malo sreće, jer lopta je nezgodno odskočila pa se lako može dogoditi neočekivani promašaj. Ispalo je najbolje za nas, a neovisno o iskustvu i mnogim utakmicama u nogama, uvijek ti je drago zabiti u ovakvim utakmicama - kaže nam Puljić dan nakon što je "davitelj" pritisnuo Modre za vrat, nadigravši ih kao nitko u dosadašnjem dijelu sezone.
- Postavili smo se u visokom presingu znajući da su oni jaki na lopti. Zato nema smisla povlačiti se, jer onda samo čekaš kad će Dinamo zabiti gol. Silvijo Čabraja takav je tip trenera, okrenut je napadačkom nogometu, a protiv Dinama ti ne treba dodatna motivacija. Uspjeli smo, svi skupa! Pokazali smo volju, htjenje i agresiju te sada znamo da se može, da imamo snage i kvalitete boriti se za ostanak.
Centarfor iz Vinkovaca ne zvuči impresionirano činjenicom da je srušio Dinamo, kaže da "tri boda uvijek vrijede isto neovisno o protivniku", a ni momčad si ne želi dozvoliti let u nebesa.
- Koliko god to bila velika i povijesna pobjeda za Vukovar, nema mjesta euforiji. Imamo mi još puno posla za odraditi, trebamo se što prije oporaviti od ovog napora i krenuti dalje. Tako je to u nogometu, kad stiže nova utakmica, brzo se zaboravljaju ranije pobjede i porazi.
Trener Čabraja otkrio je da ste mu i prije utakmice kazali da Vukovarcima slijedi trijumf. Doma skrivate kristalnu kuglu ili...?
- Razgovarali smo nakon remija s Lokomotivom. Rekao je da će častiti kad idući put pobijedimo, a ja sam mu odgovorio da idealna prilika stiže u idućem kolu protiv Dinama.
Je li trener održao obećanje?
- Da, da... Cijela ekipa bila je na piću, malo smo se podružili i proveselili i to je to. Nisam ostajao dugo, nama starijima je malo važnije dobro spavati.
Pobjede nad hrvatskim prvakom i doprvakom, uz čvrstu predstavu kontra Hajduka, najbolji odgovor onima koji vas od početka sezone svrstavaju u skorašnjeg drugoligaša?
- Tako je, ali ni nakon ovog trijumfa ne planiramo najavljivati velike stvari. Normalno je da svaki novi prvoligaš nosi etiketu prvog kandidata za ispadanje, za nas je to motivacija koja nam otklanja pritisak, ali ujedno te ipak zaboli čuti takve priče. Kako bilo, radit ćemo u miru, biti ponizni i pokušati izvući najbolje. U ponedjeljak, eto, nije moglo bolje!
Možda jedino da je ušao onaj atraktivni pokušaj petom. Prošlog vikenda Newcastleov napadač Woltemade iz preslikane akcije tako je efektno zabio Brightonu, možda ste to ispratili pa dobili inspiraciju?
- Nisam, ali njemu je na premierligaškim terenima sigurno lakše nego meni, ha-ha!
Zabili ste i dva gola svom bivšem klubu Rijeci (jedan pripisan Majstoroviću), u čijem ste dresu izbrojali 29 uz 11 asistencija. Kako je zabiti "svojima"?
- Ne mogu pogotke nazvati posebnima jer ipak je to moj bivši klub, ujedno i mjesto na kojem sam proveo najljepše dane karijere. Stvarno sam uživao u Rijeci, namjestilo se tako da im dvaput zabijem, no želim im svu sreću u budućnosti jer ne zaslužuju biti na aktualnoj poziciji. Vjerujem da će se uzdići.
Ostavljate dojam ravnodušnosti iako tresete mreže ozbiljnim ekipama. Vjerojatno je to stvar iskustva, no od 107 pogodaka u karijeri, neki mora biti poseban? Mi se jednog dobro sjećamo...
- Ha-ha, svi me apostrofiraju kroz taj pogodak Milanu na Rujevici. Pa eto, neka to bude najdraži - podvukao je Puljić taj davni prosinac 2017., kada je u grupnoj fazi Europske lige potegnuo iz 25 metara udaljenog slobodnjaka i zabio za vodstvo protiv Milana (kraj 2:0), kojeg je tada predvodio Gennaro Gattuso.
Otad je Puljić promijenio niz destinacija, da bi se ovog ljeta vratio u svoje Vinkovce, gdje i dalje živi jer Vukovar nije baš daleko.
- Ugovor je istekao, a paralelno me hvatala nostalgija i želja da se vratim u hrvatski nogomet. Vjerojatno sam u tom periodu izostanka pratio HNL više nego kad sam igrao u njemu. Sportski direktor Dražen Pernar inzistirao je na mom dolasku, a ja nisam htio previše čekati jer sam prvi put došao u situaciju da nemam klub. Ovdje sam blizu kuće, imam troje male djece koja su išla u vrtić u Vinkovcima... Odluka je, shodno tomu, bila vrlo laka - zaključuje Jakov Puljić, iznenađujuće hladan prilikom analize, kao što je hladan i pred vratima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....