Nedavno je novi trener Hajduka, zbog izgubljenih bodova, osjetio neizdrživu bol u duši, probadalo ga, gušilo pa nije bilo spavanja ni odmora. Kako li je tek prijateljima i pristalicama NK Zagreba, nekad poznatog, priznatog i omiljenog gradskog i građanskog kluba, koji u agoniji proživljava svoje posljednje godine?
Sav jad, muku i bol nedavno su u pismu kao optužnici i upozorenju izrazili veterani Zagreba. Naveli su sve što je zadesilo i kroz što prolazi klub iz Ulice pjesnika, koja više nije njihov dom ni adresa. Mjerodavni, kako je to već uobičajeno u našoj sportskoj zbilji, ostali su suzdržani, nedostupni i neupućeni, zapravo neodgovorni. Za odgovorne u gradu to nije bila tema jer ju je prouzročio prethodnik, a oni se teško snalaze u sadašnjosti s posljedicama prošlosti.
S pravom se onda postavlja pitanje koja je razlika između onih koji su uneredili, upropastili, lažirali i novih koji to ne mogu, neće ili ne znaju riješiti? Svima je poznato kako je pokojni gradonačelnik darovao klub svom rođaku i zemljaku, koji je od njega napravio ruglo u središtu grada.
Klub koji je preživio i opstao u Austro-Ugarskoj, Jugoslaviji jednoj i drugoj, eksperimente u Lijepoj našoj nije izdržao. Počeci su bili za pohvalu, treći po kvaliteti iza dva državna miljenika, s uređenim kampom i stadionom. I taj je prvak i rasadnik kvalitetnih igrača završio je u petoj, seoskoj ligi, pred nestankom je. Rekorder Maksimira po broju gledatelja na utakmici slomio se pod eksperimentom osobe "klub - to sam ja". Upravo ta kraljevska izjava apsolutno ocrtava vladavinu emira iz Kranjčevićeve.
Kažnjenik, predsjednik, trener,uprava, nadzor... Sve u jednoj osobi i u jednom posrtanju i uništenju. Još uvijek je Zagreb udruga građana, a bilo bi lijepo čuti i vidjeti bar jednog građanina da objasni kako to nitko nije otišao ni nastradao na putu od prve do pete lige. Nažalost, građani su davno iselili i prepustili mjesto nekolicini koju su osnovali OPG i po tim postulatima žive i rade, a da ih nitko nije ni pitao ni kontrolirao kako i zašto uništavaju klub.
To nažalost svi znaju, upozoravaju, pišu i opominju, ali odgovorni u gradu djeluju neodgovorno. Čudno je da odgovorni - tako se nazivaju - za sport nikad nisu čuli za probleme u Dinamu, posrnuće Cibone, nestanak NK i KK Zagreba. Naravno, nisu oni krivi za propalo ulaganje u Maksimir teško 100 milijuna eura, ili u Arenu 300 milijuna. To se ne može vratiti, ali da ne mogu ništa napraviti da ožive i vrate stogodišnjaka, bez obzira na godine, to je porazno.
Veterani kluba navode da "vlasnik" Zagreba navodno potražuje četiri milijuna eura za "delanje" i performanse na izgrađenom kampu u Veslačkoj. Pa ne može klub biti dužan zato što je prijatelj iz grada dopustio zemljaku delanje na gradskoj imovini. U ono vrijeme gradonačelnica Marina Dropulić molila je Zagreb da preseli na nikad izgrađeni stadion na Jarunu. Za pristanak, grad je napravio kamp. Kad su u gradu počela "delanja", klub koji stoljeće živi i igra u Kranjčevićevoj dobio je koncesiju na dvije godine korištenja.
Koncesije su inače bile u modi. Jedan teniski klub morao je dati igralište i parking jer mu se prijetilo da će izgubiti sve ako spriječi izgradnju zgrade poznatog prijatelja. Brojni prijatelji, bivši igrači i navijači očekuju da se grad probudi, odgovorni jave i kažu hoće li, znaju li i mogu li izaći iz žabokrečine iz koje ne izlaze niti se javljaju.
Samo kao epilog klub je veći i važniji od svakog pojedinca, čak i od onih koji su proslavili Kranjčevićevu i hrvatski nogomet. Nažalost,očito nije važniji od pojedinca koju ga je upropasti i eutanazirao. Završit ću Ekminom porukom iz Njemačke: Naš pjesnički zagrebački i klupski duh nitko ne može uništiti, jer tako je više od 100 godina.
GLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Zbog čega Hajduk nije favorit protiv Varaždina? Jesu li Splićani trebali vratiti na Poljud Tonija Teklića? Koji je pravi nasljednik Mislava Oršića u Dinamu? Može li Zoran Zekić iznenaditi Osijek? Odgovore na ta i sva druga pitanja u vezi 21. kola SuperSport HNL potražite u novom izdanju ‘VAR sobe‘ s Ilijom Lončarevićem: