Tonio Teklić jedan je od igrača na koje u Hajduku računaju ovog proljeća. Igrač koji bi mogao biti pojačanje iz vlastitog kadra jer odavno je Teklić u Hajduku, ali još nismo vidjeli perspektivu na djelu. Prije četiri godine je otišao na prve seniorske pripreme s Carrillom, a danas u 21. čeka priliku na kontinuitet nastupa. Sportski direktor Nikoličius je potaknuo “temu Teklić” izjavom “tu je godinama, a još ne znamo kakav je igrač”.
- Ja sam desetka ili osmica, to su moje pozicije - prvo je Teklić opisao svoje mjesto u momčadi.
Spora adaptacija
Plemeniti veznjak, tako se Teklića tituliralo proteklih sezona. Potencijal nikada nije bio sporan, ali i sam Teklić je svjestan da su postojali problemi adaptacije na prijelazu iz juniorske kategorije.
- Prebrzo sam ušao u seniore, sa 17 godina sam stigao u prvu momčad i trebalo mi je vremena za prilagođavanje. Sporo sam se adaptirao na seniorsku razinu. Osjećao sam to u igri, htio sam svoje zamisli uvijek brzo realizirati kao što sam radio u juniorima, ali nisam uspjevao.
U te četiri godine najviše je igrao za Hajduk 2, a prošle godine je polusezonu proveo na posudbi u Varaždinu.
- Dobrodošla mi je posudba, zahvalan sam Varaždinu što mi je omogućio igrati. Išao sam s namjerom dobivanja minutaže, dijelom sam iskoristio priliku, ali u svakom slučaju pomogla mi je posudba da vidim kako je igrati Prvu ligu u kontinuitetu.
Gode lijepe riječi
Pohvalio je Teklića i izbornik Dalić jer često je imao priliku gledati svoj domaći Varaždin.
- Svakome gode lijepe riječi izbornika, ali treba se na travnjaku dokazivati.
Motivirao je Teklića i Hajdukov sportski direktor, nitko ne dvoji da u Teklićevom nogometu “ima nešto”, ali ni prošle jeseni nije se uspio potvrditi u bijelome dresu. Samo četiri nastupa s ukupno 54 minute u HNL-u sugeriraju da je možda bolja odluka bila produžiti prošlogodišnju posudbu u Varaždinu.
- Ne mislim da sam pogriješio s povratkom, ali ozljeda je bila jača od želje za igranjem. Dva mjeseca sam se borio s ozljedom leđa, i to što sam odigrao bilo je pod injekcijama za bolove. Uglavnom sam radio zamjenske treninge.
Proljeće je nova prigoda. Zanimljivo je da još nema nastup u Hajduku tijekom proljetne polusezone. Što očekuje Teklić u nastavku sezone, kakve su osobne ambicije za drugi dio sezone?
- Na meni je da se dokažem, ništa drugo. Novi je početak, novi su zahtjevi, s novim trenerom. Moram potvrditi da sam ja taj koji zaista može puno pružiti.
Nije Teklić mogao kazati hoće li već u Šibeniku početi skupljati minutažu, ali bit će prilika tijekom siječnja i veljače jer 10 je utakmica pred Bijelima do kraja sljedećeg mejseca. Koliko je momčad spremna za seriju važnih utakmica?
- Vjerujem da smo spremni. Iskoristili smo pripreme koliko smo mogli, igrači su motivirani. Nema nikakvog straha, možemo mi pobjeđivati.
Već sutra počinje spomenuta serija dvoboja, u Šibeniku Hajduk nema pravo na pogrešku. Kredit pogrešaka “debelo” su Bijeli ispucali prošle jeseni.
- Svaku utakmicu shvaćamo ozbiljno, ne podcjenjujući ni Šibenik, ni ostale momčadi. Zato, ako smo mi na maksimumu mogućnosti, onda ne bi smjelo biti problema u ostvarivanju našeg cilja - pobjede.
Što je donio novi trener Tramezzani?
- Prvi trening smo odradili obrana na jednu stranu, napad na drugoj strani terena. Kasnije smo na kraju treninga ukomponirali ta dva segmenata u jedno. Za početak se vidi da se puno radi na taktici.
Broj na dresu
Više će se o Tramezzanijevim metodama rada pričati nakon prve i ostalih utakmica, a priču s Teklićem zaključili smo trivijalnim, ali navijačima uvijek zanimljivim pitanjem o broju na dresu. Odrekao se Teklić broja 91 u korist svog sugrađanina, Solinjanina Lovre Kalinića, a uzeo je broj 99.
- Kad je Kale zatražio broj 91, odmah sam mu ga predao. Ne samo zato što je iz Solina, nego i zbog toga što je moj broj 99. Htio sam uzeti 99 kada sam došao u seniore, ali tada je Franko Kovačević držao taj dres. Moj je 99, jer sam rođen 9.9.
Lako za upamtiti. Kao i Teklićeve idole.
- Od naših igrača uzor mi je Nikola Vlašić, a od inozemnih Messi i Neymar.
Toliko od Teklića “na papiru”, čekamo teren.