Hajduk je u Gorici osvojio tri iznimno bitna boda. Priključio se vrhu tablice - doduše s utakmicom više - pobijedio je i drugi put u nizu, te dodatno zaliječio duboku ranu nakon europskog posrtanja od Tobola. Premda ta rana neće tako brzo zacijeliti. Hajduk je u Gorici dobio i nužne preduvjete da ipak s optimizmom gleda prema nastavku prvenstva. Gorica je od povratka u Prvu HNL bila neosvojiva utvrda za Splićane, da bi u subotu relativno lako pala, uz to što je pobjeda Bijelih mogla biti i značajno uvjerljivija.
Slavlje u Gorici iskristaliziralo je i četiri različite priče koje bi u nastavku sezone itekako mogle utjecati na Hajdukove ambicije. I svaka od njih zaslužuje svoje poglavlje.
1. MARKO LIVAJA: Istaknuo kandidaturu za najboljeg igrača prvenstva
U Gorici smo na sceni vidjeli Marka Livaju (27) u punoj formi. Od prve minute dominirao je na svim razinama. Nezadrživ, moćan u duelu, u driblinzima i prodorima, lucidan i točan u predaji lopte, sjajan kao asistent i nezadrživ kao strijelac. Livaja je Banića svladao tri puta, ali dva puta ispriječila se vratnica. Takvom Livaji u HNL-u klasom parirati može samo Bruno Petković, s tim da sjajni centarfor Dinama nije tako ubojit u realizaciji, nije toliko "gladan" golova.
Pogodak Livaje:
Bio je Livaja solidan i u prva tri kola, ali nedostajalo je u njegovoj igri energije, okomitosti i brzine. Kažu da ga je zglob mučio i kočio na travnjaku. U Goricu je očito došao zdrav i maksimalno motiviran, a u takvom izdanju igrači Gorice mu nikako ne mogu parirati, koliko god bili dobro posloženi kao momčad. Livaja je s takvom igrom istaknuo kandidaturu za najboljeg igrača prvenstva jer nije sporno da iskusni napadač ima klasu da takve igre ponavlja iz tjedna u tjedan.
Livaja nakon četiri odigrana kola ima po dva pogotka i asistencije, više od tri uspješna driblinga po utakmici, kao i više od devet osvojenih duela, uz 51 posto uspješnosti. Suparnički igrači ga prekršajima zaustavljaju 3,8 puta po utakmici. Ima Livaja i odličnih 2,8 ključnih dodavanja po utakmici, a suigračima je iskreirao i dva zicera. Brojke koje smo nabrojali su jako dobre, a rekli smo da je Livaja tek u četvrtoj utakmici prvenstva djelovao kao potpuno spreman igrač. Nema sumnje da su njegove rezerve itekako velike i da se Hajdukovi navijači s pravom mogu nadati njegovim još boljim izvedbama.
Je li i dovoljno dobrim za Dalićev poziv u reprezentaciju? To će ocijeniti izbornik, iako treba reći da su zahtjevi u igri Vatrenih - kad pričamo o poziciji "desetke", a tu Livaja definitivno najbolje izgleda - bitno drugačiji od onih koji su ispred njega postavljen i u Hajduku. U reprezentaciji "desetka" mora više trčati, više sudjelovati u igri i daleko više paziti na obrambene zadaće...
2. JOSIP VUKOVIĆ: Nagrada za ustrajnost i sjajan pristup utakmicama
Punih 186 utakmica trebalo je Josipu Vukoviću (29) da zabije prvi seniorski gol. Skoro pa nevjerojatan podatak, posebno zato što je Vuković vezni igrač. Naravno da su mu prvi zadaci kao veznjaku prije svega zatvarati rupe na terenu, te brinuti o obrambenom segmentu, ali 185 utakmica bez gola stvarno zvuče frapantno. Više od osam godina čekao je taj gol, da bi ga zabio u stilu Marca van Bastena, snažnim, ali i odmjerenim udarcem s nekih 18 metara. Neobranjivo.
Pogodak Vukovića:
Vuković se na Poljud nije vratio kao pojačanje. Ne možeš to biti ako si u Osijeku uglavnom bio u statusu pričuvnog igrača. A daleko od toga da si mlad pa skupljaš iskustvo. Napokon, da se Hajduk na svaki način nije želio riješiti Nejašmića, Vuković vjerojatno danas i ne bi bio igrač Hajduka. Međutim, Vuković je jedan od rijetkih igrača ne samo Hajduka koji će teško dobiti negativnu ocjenu za svoju izvedbu. Vuković ne poznaje rutinski pristup ili opušten gard. On je uvijek na 100 posto, uvijek maksimalno podređen interesima momčadi, uvijek neustrašiv u duelu i trci. Sjajan gol koji je zabio u Gorici došao je kao zaslužena nagrada za sve što pokazuje u dresu Hajduka, ali i za sve što je do danas pokazivao tijekom karijere.
U aktualnoj postavi Splićana Vuković je jedini defenzivno orijentiran igrač u veznom redu, te je stoga često "razapet" po terenu. Njegovi kapaciteti sigurno nisu reprezentativni, ali Vuković evidentno raste iz utakmice u utakmicu, tako da Hajduk danas u njemu već ima "pravog klupskog igrača", kako znamo opisati igrače bez kojih ni jedna momčad na svijetu ne može egzistirati.
Međutim, Vuković će trebati pomoć na svojoj poziciji, jer ona strahovito troši igrače, a i već je u svojoj beskompromisnosti zaradio dva žuta kartona. Još jedan pa će uslijediti utakmica stanke, a Hajduk za njega nema zamjenu. Ni izbliza...
3. JAN MLAKAR: U Gorici smo vidjeli da može biti pravo pojačanje
Slovenski centarfor dočekan je među stručnjacima, pa i navijačima, poprilično suzdržano. Mlad (22), ali prošao je već dosta klubova, no i liga u kojima se nije uspio nametnuti. Serie A, Premiership te Championship. Je, zabio je u Mariboru 14 golova u prošloj sezoni, ali tamo je Ante Vukušić zabio skoro pa dvostruko više. I svejedno ga Hajduk nije želio vratiti na Poljud. A Jana Mlakara je doveo.
Pogodak Mlakara:
Premda je na premijeri protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj zabio dva gola, Mlakar nije zaradio posebne pohvale. Vidjeli smo da zna zabiti gol, ali nedostajalo je u njegovoj igri "još nešto". Nije ga bilo u polju, u suradnji, u duelima... U sljedećim utakmicama i dalje toga nije bilo, ali nije bilo ni golova. Sve do okršaja s Goricom, gdje smo dobili gotovo sve. Zabio je odličan gol u maniri pravog centarfora, ali i u igri je bio prisutan, aktivan, jako dobar u duelu i suradnji, asistencijama.
Gustafsson i Nikoličius jako vjeruju u njega, kažu da je veliki profesionalac, koji na svakom treningu daje sve od sebe. Nastavi li igrati kao u Gorici - a trebao bi jer sad je napokon spreman za svih 90 minuta - Mlakar bi mogao postati pravo pojačanje Hajduka. Centarfor za barem 15 golova u sezoni. Što Hajduk od napadača nema već godinama...
4. JENS GUSTAFSSON: Sigurna pobjeda u teškim trenucima
Rekli smo u najavi utakmice da švedski trener nema pravo na kiks, a u tu kategoriju svrstali bismo i remi. Rekli smo i da Gustafsson neće ulazi u nekakve ekshibicije po pitanju momčadi jer nije baš da u svlačionici ima puno prostora za manevar. U Gorici je stoga izveo najjaču moguću momčad, posložio ju je logično, možda malo opreznije, ali opet dovoljno napadački. Što mu je donijelo tri gola, a onda i tri boda.
Nema - dakako - smisla pričati o tome da je Hajduk u Gorici oduševio ili impresionirao igrom. No, igrao je bitno bolje nego tjedan dana ranije protiv Šibenika. Skoro pa nije bilo igrača koji je podbacio, što sugerira da Šveđanin ipak kontrolira stanje u svlačionici, te da ga igrači slijede. Što je prvi preduvjet da bismo se mogli nadati boljim igrama. Hajduku će bolje igre svakako trebati želi li doći u poziciju da se bori za vrh tablice. A Gustafsson dobro zna da je to njegov primarni zadatak.
Na ruku mu ide i prvenstveni raspored koji u sljedećem kolu Hajduku donosi Slaven Belupo na Poljudu, da bi tjedan dana kasnije gostovao kod Hrvatskog dragovoljca. Tko god da je trener Hajduka, dakako da bismo podrazumijevali da mora osvojiti svih šest bodova. Ispuni li Gustafsson ta očekivanja, dočepat će se prvenstvene stanke u kojoj će imati dva tjedna za dodatno dizanje momčadi.
Koja je i u Gorici u drugom poluvremenu pokazivala previše slabosti. Ponovno je izgledalo kao da neki igrači nemaju dovoljno snage...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....