Luka Peruzović velikan je Hajdukove povijesti, ali i znamenito ime nogometa u Belgiji. Kao igrač i trener osvajao je naslove prvaka s Anderlechtom, iako kod tog trenerskog nije ostao do kraja sezone, dok igračke titule ima tri, uz to i Kup UEFA 1983. godine i još jedno finale istoga natjecanja… Sada 69-godišnji Peruzović uživa u mirovini. Intervju smo napravili u utorak, koji je gotovo cijeli proveo na Braču.

- Moj je otac bio rodom iz Milne, došao sam roditeljima na grob. Petnaestak dana sam u Splitu, posjetio sam rodbinu i prijatelje, uživam u suncu kakvog nemam u Belgiji, kupam se i najmanje mislim na nogomet - kazao nam je Peruzović.

Što vas najviše veseli u staroj domovini?
- Susret s ljudima. No, nema ih puno iz nogometa. Život je više od nogometa. Previše sam mu dao i potrošio se. Pogledam pokoju utakmicu, ali kao najobičniji kibic…

BOZIDAR VUKICEVIC/CROPIX Cropix

Zatvoren godinu i pol

Živite u Waterloou…
- Svi znaju za Bitku kod Waterloo kao posljednju Napoleonovu bitku i kraj vladavine. Kupio sam kuću 1992. godine, to je administrativno zaseban grad južno od Bruxellesa, ali zapravo je fizički spojen s njim.

Kako provodite umirovljeničke dane? Koje su teme na “meniju“ ako nije nogomet?
- Rekao bih - nikako! Godinu i pol dana korona me praktično zatvorila u kuću, kao i cijelu Belgiju. Mjere su bile stroge. Nabavio sam psa, pa se šetamo po šumi… U subotu se vraćam gore. Izračunao sam da sam više godina živio vani, nego u Splitu. Ali, svaki dan čitam na internetu Sportske novosti i Jutarnji list.

Glavni povod razgovoru je utakmica Genka i Dinama u Europskoj ligi. Luka je bio trener Genka u sezoni 1993./94.
- Zanimljivo je da sam svoju prvu utakmicu u belgijskoj ligi za Anderlecht odigrao upravo u Genku protiv tadašnjeg Waterscheija. Taj stari stadion bio je točno na istom mjestu gdje je sada novi. Još dok sam kao trener radio u Belgiji izgradili su zapadnu tribinu, a potom su zaokružili cijelu arenu.

Ovaj autor bio je 2006. na tom stadionu u pokrajini Limburg, koji se tada zvao Fenixstadion, kad su u Genku igrali Ivan Bošnjak i Goran Ljubojević. Dosta je udaljen od centra tog gradića… Sada nosi ime Luminus Arena i prima 21.500 gledatelja za UEFA-ine utakmice.
- Genk zapravo i nije grad (po zadnjem popisu ima 66 tisuća stanovnika nap.a.). To su naselja, tako je u jednom od njih i stadion. Radi se o kraju koji je desetljećima bio poznat po rudnicima u kojima je radilo jako puno Talijana, ali i Hrvata, koji su stizali još između dva svjetska rata. Sjećate li se pjesme “Marina“, Talijana Rocca Granate? On je tamo živio i tada je nastala, dakle, prije šezdesetak godina. Sve je u tom kraju dugo bilo vezano za rudnike, kasnije se razvila industrija... Ljudi su vrijedni radnici, vjerojatno ih je taj težak život naučio da se bore i probiju.

Aktualni KRC Genk nastao je 1988. godine fuzijom Winterslaga i Waterscheija, koji je imao značajne rezultate jer dvaput je osvojio Belgijski kup, a 1983. je igrao u polufinalu Kupa pobjednika kupova.
- Jednako poznajem i Genk i Dinamo. Genk je jedna od jačih ekipa u Belgiji uz Club Brugge. Imaju niz dobrih igrača, prate ih rezultati. Ako me pitate za prognozu, svaki je rezultat moguć.

Svi ističu Nigerijca Paula Onuachua kao najveću opasnost?
- I ja tako mislim. On je fizički impresivan i dominantan. Odličan je strijelac, što govori statistika zabijenih golova. Trener je Nizozemac John van den Brom, koji gaji stil igre iz njegove zemlje, dakle, grade akcije, jaki su na lopti, kombinatorni su, njegova filozofija je pas od osvojenog posjeda do udarca na vrata. Bio je trener Anderlechta jedno vrijeme…

Luka Peruzović,Vedran Rožić, Boro Primorac i Dražen Mužinić

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX Cropix

Poznajete Van den Broma?
- Sjećam ga se još iz devedesetih kad je igrao za Ajax. Hajduk se s njima sučelio dva puta u europskim natjecanjima, bio sam na jednoj od tih utakmica u Amsterdamu 1993. godine, Hajduk je izgubio 6:0, a za Kopljanike je igrao Van den Brom. Hajduk je bio totalno poražen… Djelovao je u obrani ili kao zadnji vezni. Pravi je izdanak nizozemske škole. Njeguju taj nogomet u kojem konstruiraju igru. U Barceloni su to nazvali tika-taka, ali to je Johan Cruyff donio iz Nizozemske. Druga je stvar što je Barca to dovela do savršenstva i radila bolje od Ajaxa. Amsterdamski klub je platio ceh golemom novcu koji je ušao u nogomet, a u njega nije. Iako je bio u polufinalu Lige prvaka… Velike ribe jednu male, a Ajax to ne može financijski pratiti.

Strupara svi poštuju

U sezoni 1992./93. s Anderlechtom ste vodili u belgijskoj ligi prije nego što ste smijenjeni, pa vam se statistički vodi i taj naslov prvaka, a zatim ste uzeli Genk. Kako je to išlo?
- Nakon jesenskog dijela sezone bio sam prvi na tablici. Tada su se za pobjedu davala dva boda, a ja sam imao šest bodova prednosti ispred Standarda. Započeo sam i drugi dio, ali imao sam problema s ljudima koji su vodili klub. Nisam htio odstupiti od svojih principa, razišli smo se, dobio sam otkaz… Samo jednu utakmicu sam izgubio u prvenstvu, a u Kupu UEFA smo prošli na dva susreta škotski Hibernian i Dynamo Kijev, te u trećem kolu ispali od PSG-a, koji je bio vrlo jak jer imao Georgea Weaha, Brazilce Ricarda i Valda… U prvoj utakmici u Parizu odigrali smo 0:0, u uzvratu smo vodili do pred kraj 1:0, no zabili su nam nakon kornera i eliminirali nas. Zatim su me pozvali u Genk, koji se borio za ostanak. Vodio sam desetak utakmica, ali niti tamo nisam imao razumijevanja. Niti oni nisu imali strpljenja, željeli su odmah rezultat… Na kraju te sezone, nakon mojeg odlaska, ispali su iz Prve lige.

Tek 1999. s Brankom Struparom kao zvijezdom i golgeterom osvojili su prvi naslov prvaka. Dosad imaju četiri…
- Kasnije se puno toga promijenilo, Genk je postao ozbiljan klub, osvajaju prvenstva, igrali su Ligu prvaka… To se ne može uspoređivati.

Je li Strupar najznačajniji igrač u povijesti Genka?
- Neću reći da je najveći, ali je točno da je jedan od najznačajnijih. Došao je kao anonimac, a otišao kao reprezentativac. To sve govori. To jako cijenim. Svi ga poštuju. Međutim, treba imati u vidu da su u Genku igrali i Kevin de Bruyne, Thibaut Courtois, Luc Nilis… Ima jako dobru školu.

Kako vam djeluje Dinamo?
- Oscilira. Mnogih sezona je već u ovo doba u HNL-u bio glatko prvi s jasnom naznakom da će osvojiti naslov prvaka, samo se pitalo tko će se uz njega plasirati u Europu. Čini mi se da se to nekako mijenja i dobro je da se mijenja. Zbog hrvatskog nogometa, pa i samog Dinama. Ako se zna da će Zagrepčani biti prvaci, prvenstvo postane monotono.

Jedna od ključnih priča Modrih je Bruno Petković. Kako ga ocjenjujete, je li “devetka“ ili je “desetka“?
- Nije prava špica. Nije “devetka“. Igra iz drugog plana, idealno mu je mjesto iza napadača, koji djeluje ispred njega.

Modrima fali Mandžukić

Dinamu nedostaje vrsni centarfor?
- Rekao bih da je tako, da mu fali igrač tipa Marija Mandžukića. Takav bi napadač došao do izražaja. Iako se ograđujem da nisam toliko duboko u Dinamovoj problematici. Gledam utakmice kao ljubitelj nogomet, ne više kao trener. Nekad sam sve analizirao, sada se ne bavim stručnim raščlambama.

U skupini s West Hamom i Rapidom, hoće li upravo Genk i Dinamo odlučivati tko će biti drugi?
- Rapid je veliko ime, ali što je ostalo od njega? RB Salzburg je već dugo jači… Da, Genk i Dinamo su glavni kandidati za drugo mjesto. Bitne su međusobne utakmice, ali i sve ostale. Treba uzeti bodove s Rapidom, a ne znamo ni hoće li West Ham baš sve dobiti.

Ne sumnjamo da gledate Hajduk, pojačao se i podigao razinu. Kako vam izgleda?
- Pratim Hajduk, kako ne! Žao mi je zbog svega što se događalo s njim zadnjih petnaestak godina. Puno su promijenili igrača i trenera. Čini mi se da su ove godine napravili kvalitetnije transfere nego ranije. Dovedeni su nogometaši koji mogu pružiti više, te mladima pomoći da sazriju. Kad govorim o mlađima, mislim na Biuka, Ljubičića… Krivo mi je što je Vušković otišao jer igrao sam s njegovim djedom u mlađim kategorijama Hajduka. Po meni je prerano napustio Hajduk. Mladi moraju ostati duže i kvalitetniji se zaputiti u inozemstvo. Ako treba izdvojiti jednog igrača u Hajduku, onda je to Marko Livaja. On je donio kvalitetu više. To je trebalo klubu i ekipi. Nadam se da će nastaviti u takvom ritmu.

Livaja podsjeća na vaša vremena kad su u bijelom dresu igrale zvijezde zbog kojih se dolazilo na utakmice. I zbog Livaje se danas ide na Poljud. Takvog karizmatičnog igrača i idola dugo nije bilo…
- Ima taj status, ali za njega se izborio. Nadam se da će Hajduk nešto osvojiti, prvenstvo ili Kup.

Mislite da može biti prvak Hrvatske?
- Mislim da može. Zašto ne bi bio? Treba vjerovati. To je osnovna stvar, nema li samopouzdanja, nema ni uspjeha. Kod Bijelih se vidi potencijal. Imaju igrače koji se žele dokazati. Počevši od Lovre Kalinića na golu, do Stipe Biuka…

Najbolje s gazdom

Davno niste bili na Poljudu.
- Ne idem na utakmice. Dakako, velikim dijelom zato što živim u Belgiji, ali, eto, sad sam bio u Splitu, a nisam išao na susret s Lokomotivom. Ne miješam se u politiku kluba. Mi veterani smo dosta dali za Hajduk, a klub nam je na jedan način uzvratio i s te strane nema nikakvih problema. Nekome je Hajduk dao više, nekome manje, ali iz njega smo skoro svi otišli u inozemstvo. Ne mislim da u Hajduku imam neka prava, da sam pozvan nekome soliti pamet… Treba pustiti ljude da rade.

Zatim je zastao i nastavio:
- Jednom sam rekao da ne vjerujem u model na koji Hajduk funkcionira. Poznato mi je da je to nešto nalik Bayernu i Barceloni, ali tamo su u Upravi veliki igrači. U Hajduku to dosad nije donosilo rezultate. Zašto? Ne znam, je li to do sustava ili do terena? No, jedno ću reći - kao trener uvijek sam najbolje stvari radio kad sam imao gazdu, kada sam znao tko je šef, tko daje novac. S čovjekom koji ulaže najjednostavnije je napraviti strategiju na kraći i duži period. Kad podnosim račun, jasno mi je tko je taj koji odlučuje. To mi je konkretnije. No, volio bih da Hajduk bude prvi, još više da osvoji dvostruku krunu, pa da ljudi koji vode klub pokažu kako je to dobar model. Sad ćete me sigurno pitati o Zdravku Mamiću?

Poznajete se s njim?
- Ne, ne poznajem ga osobno, znam ga samo preko medija. No, reći ću vam o njemu svoje mišljenje ako želite. On je za Dinamo puno napravio. Za klub, igrače, za nogometnu školu, donio je bogatstvo… Trenutačno se čini da ide prema svojem kraju u nogometu. Dobro je to utoliko što ništa nije vječno, što se stvari mijenjaju, ali krivo mi je što je u Hrvatskoj tretiran tako kako je tretiran. Nikad se nismo sreli ni razgovarali, ocjenjujem ga samo preko njegovih rezultata u nogometu i izjava. Igrao sam jednu sezonu u Hajduku s njegovim bratom Stojkom. Doveo ga je Tomislav Ivić, ajmo reći na probu. Žao mi je što se sve skupa ovo događa Mamiću, ta suđenja, pa što ga se označava bjeguncem… Na kraju krajeva, to za Dinamo neće biti dobro. Nije dobro. Kao neutralan čovjek možda to i bolje vidim.