Sandro Kulenović ima samo 20 godina, a označen je kao budući centarfor Dinama. Onaj glavni, prvi... Naravno, ne dok je u plavom klubu Bruno Petković, sjajni hrvatski reprezentativac, ali sasvim je jasno da popularni Petko neće previše dugo ostati, mnogi klubovi s raznih strana svijeta zainteresirani su za njegove usluge. Mario Gavranović je pak vrlo blizu odlaska ovog ljeta, tako da Kulenović već i ove, a posebno sljedeće sezone, ima velikih ambicija postati prvo napadačko ime plavog kluba.
Vama baš sudbina nije bila naklonjena... Prvo operacija metatarzalne kosti, na zimskim pripremama ste trenirali po posebnom programu, kad je startao nastavak prvenstva, stigla je korona...

Dugo ste bili bez nogometa, je li to ostavilo nekih posljedica, primarno psiholoških?
- Da je nesto individualno u pitanju, još bi mi bilo žao. Na sve ovo što se zadnjih par mjeseci dogodilo nemamo nikakav utjecaj. Moramo stvari prihvatiti kakve jesu i izvući najbolje što se može. Što se mene tiče, možda mi je ova pauza pomogla da se potpuno oporavim i spremim za ono što nas čeka ovo ljeto. Od završnice sezone, početka nove i europskih kvalifikacija.

Uvijek ista ambicija

Kako ste proveli pauzu, gdje ste trenirali i koliko vam je nedostajao nogomet?
- Bio sam u Zagrebu, družio se s obitelji i trenirao. Imao sam poseban program koji smo dobili od kluba, a imam tu sreću da mi je otac trener te mi je bio pri ruci cijelo ovo vrijeme. Trčao sam po nasipu, trenirao na terenima NK Špansko s Oršićem i bratom Tinom, koji je Dinamova škola, a trenutno je u NK Lučko. Koristim ovu priliku da se zahvalim predsjedniku Filipu Bilandžiću, koji nam je omogućio da tamo treniramo. U Španskom se stvara jedna lijepa priča i treba ih podržati.
Kako vam sad izgleda ovaj Dinamo Igora Jovićevića, je li sličan onome Nenada Bjelice? Ako jest po čemu, ako nije obrazložite...
- Svaki trener ima svoju nogometnu filozofiju, koju pokušava usaditi i implementirati u sustav. Prekratko je vrijeme da bi izvlačili neke zaključke, ali početak mi se sviđa. Uhvatili smo ritam, ispravljamo se u hodu i polako usvajamo zahtjeve novog trenera.

Imate li nekih posebnih ambicija do konca sezone ili ipak čekate sljedeću?
- Imam uvijek istu ambiciju - igrati što više moguće i imati što više golova na kontu. E sada, svi znamo kakva je konkurencija u Dinamu, kolika je koncentracija kvalitete i da je svaka minuta važna da se iskoristi. Spreman sam fizički, dobro se osjećam i jedva čekam priliku da se dokažem treneru, klubu i sebi samome.
Što od sebe očekujete u sljedećem razdoblju? Ima li to veze sa statistikom postignutih pogodaka ili s nečim drugim?
- Nikada ne postavljam takve imperative pred sebe jer me sputavaju. U svakom slučaju, kada si napadač u sustavu kluba kao što je Dinamo, smatram da samo nebo može biti granica. No, to moram pokazati na travnjaku, a ne u novinama.
Mario Gavranović po svemu odlazi ovog prijelaznog roka... Daje li njegov odlazak i vama šansu za veću minutažu?
- Ne znam je li odlazi i to nije niti bitno. Jer, nije meni konkurent samo Gavranović, koji je sjajan napadač. Tu je i Bruno, koji je špica reprezentacije… I ovi dečki što dolaze iz nogometne škole. Ja sam siguran da će biti prilike za dokazivanje, na meni je da to iskoristim, skrenem pozornost trenera da svi budu zadovoljni.
Dobro, Bruno Petković... Kako pored njega uhvatiti mjesto u udarnih jedanaest? On je praktički nedodirljiv.
- Sami ste sve rekli u svojem pitanju. Na svu sreću, Dinamo imao puno utakmica i uz Brunu se može profilirati još netko. Nadam se da ću to biti ja.
Je li Bruno Petković najbolji hrvatski napadač? Rang-lista trojice najboljih?
- Ne bih ulazio u neke procjene jer su one nezahvalne, ali što se tiče HNL-a, u top 3 su svakako Bruno i Gavro.

Sve udarce vježbam

Vi ste klasični napadač, odlično igrate glavom, vas hrane dobri centaršutevi. Tko u Dinamu najbolje centrira, čije lopte su vam najbolje?
- Imamo tu sreću da su na bokovima izvanserijski igrači čiji su centaršutevi umjetnost. Od Stojanovića, Leovca, Moharramija. Međutim, nekako mi se čini da se Kadzior isprofilirao sjajnim centrašutevima unazad godinu dana.
Jeste li ikad posebno vježbali taj udarac glavom, vježbate li posebno danas ili je to onako ‘od rođenja’, prirodno?
- Uvijek mi je igra glavom bila dobra strana, s vremenom sam radio na tome i napravio pomak. Vježbam često i sve udarce, ne samo glavom.