Dok u redovima Hajdukovih najvećih rivala sve plamti na ‘mercatu’ i računa se na obilatu zaradu od prodaje najvrjednijih eksponata, dotle na Poljudu kao da prijelazni rok još nije počeo. Ili Hajduk pokušava u tišini dogovoriti neki grandiozan posao kojim bi si olakšao život unatoč efektu pandemije koronavirusa, što se tek očekuje...

- Sigurno ćemo nekoga još prodati. S time da, naglašavam, ako ćemo morati prodati nekog mlađeg igrača, onda će to biti samo jedan, nikako više njih - rekao je početkom ovoga tjedna savjetnik za struku Mario Stanić u razgovoru za Jutarnji list.

Teško vrijeme

Dinamo je praktično finiširao odlazak Nikole More u moskovski Dinamo, odšteta se kreće oko deset milijuna eura. Rijeka prima ponude za prvog topnika HNL-a Antonija Čolaka iz Bundeslige, za kojeg želi dobiti i više od pet milijuna eura, tako da im inicijalni Dinamov interes (tri milijuna?) uopće nije zanimljiv. Osijek je impresivno unovčio prošlosezonskih dvadeset pogodaka Mirka Marića, platiša je Monza iz talijanske Serie B. Lokomotiva je Myrta Uzunija naplatila za 1,8 milijuna eura Ferencvarosu, a već je tradicionalno dobro prošla u suradnji s Dinamom, gdje bi od ove sezone trebali igrati Lirim Kastrati, Kristijan Jakić i Fran Karačić.

Hajduk, kao što se zna, za sada ima tek 400.000 eura od poljske Legije, toliko je plaćen Josip Juranović. Mogu li se Bijeli izjednačiti s konkurentima po pitanju nasušno potrebne zarade i tko su uopće nogometaši s kojima se može doći do tih visina? Pogled na uvijek prilično pouzdani Transfermarkt otkrit će da je najveća tržišna vrijednost Mije Caktaša (3,7 milijuna), potom dosta nisko slijede Samuel Eduok (1,8), Jairo da Silva i Darko Nejašmić (1,6), a iznad milijun eura je još samo onaj najmlađi, Mario Vušković (1,5).

Tržišna vrijednost jedna je stvar, pa je tako teško vjerovati da će se u ovo recesijsko vrijeme pronaći klub spreman za Caktaša, unatoč njegovih 39 pogodaka u HNL-u u posljednje dvije sezone (fantastičan učinak za veznog igrača), platiti baš toliko. I da će taj netko zaintrigirati Caktaša da drugi put krene u inozemstvo kad mu se u Kazanju nisu kockice posložile kako se nadao. Istina, nije tada bilo do njega, Rubin je upao u financijsku krizu, plaće su postale neredovite i Caktaš se rado vratio u Hajduk.

SN

Jairova odbijenica

Jairo da Silva je početkom veljače narastao u očima navijača Hajduka kad je odbio lukrativan transfer u Kairat iz Kazahstana. U igri je bilo 2,5 milijuna dolara fiksno, a s bonusima se čitav posao mogao uvećati za još jedan milijun, ali Brazilac nije htio iz Splita, makar bi i njegova primanja značajno porasla. Da je sada takva ponuda, vjerojatno se ne bi odlučio na sličan potez. Jairo je utihnuo nakon što se nogomet vratio na scenu početkom lipnja, ostao je bez pogotka. Hajduku je, doduše, tada bilo lakše odbiti Kairat. Nitko nije mogao predvidjeti apokalipsu s virusom, kao ni to da će tadašnje 2. mjesto i kvalifikacije za Ligu prvaka postati tek sanak pusti.

Nigerijac podbacio

Unatoč jedanaest golova, dakle, dva više od Jaira, opća je ocjena da je Samuel Eduok ostavio lošiji dojam. Osim toga nije srastao sa svlačionicom kao Brazilac, imao je i propust kašnjenja na doručak, pa je eliminiran s popisa putnika za utakmicu s Lokomotivom. Računati da će on popuniti blagajnu ne doima se realnim. I tako nam ostaju dva mlada igrača, Darko Nejašmić i Mario Vušković. Prvom nikako ne ide u prilog što je većinu vremena kod Igora Tudora proveo izvan terena nakon jesenske etape u kojoj ga je promovirao Damir Burić. Kod Burića standardan, kod Tudora nestao s mape do korona-stanke, a od 11. lipnja je ipak počeo dobivati minutažu, ali niti jednom nije odigrao 90 minuta. Kod prvog trenera je to bilo uobičajeno. Zato je Nejašmiću u drugom dijelu sezone vrijednost pala, možda neznatno, ali evidentno je zašto. U kakvom će sada biti statusu teško je reći, nema više Hamze Barryja, što je olakšavajuća okolnost.

Iako najmlađi, iako po vokaciji obrambeni igrač, kao nogometaš koji bi Hajduku mogao donijeti nekoliko milijuna eura, a pritom se uklapa u Stanićevu priču o prodaji samo jednog mladog igrača, ističe se 18-godišnji Vušković.

Lom ruke ispriječio se na putu da prošle jeseni nastavi stjecati iskustvo, a Igor Tudor nije oklijevao u davanju prilika momku, kako u formaciji 3-5-2, tako i u 4-4-2. Ono što ga krasi i razdvaja od mnogih stopera jest sposobnost sudjelovanja u igri, pa čak i kreacije. Vušković voli biti s loptom i voli razigravati, njegove duge lopte su točne i pravovremene.

Liderska crta

Prema naprijed je kvalitetna figura viška, dok mu u obrani zna pasti koncentracija, zna ‘zaboraviti’ protivnika, a s obzirom na visinu (189 centimetara) još nije u situaciji dominirati u zraku. Sve će to doći s vremenom, jer Vušković ima u sebi lidersku crtu. Prilično je razvidno zašto je završio na Guardianovom popisu najboljih igrača rođenih 2001. godine, makar samo jedanaest utakmica (većina u drugom dijelu) za Hajduk, razočaravajući Hajduk, izgleda premalo za pravi uzorak. Dovoljno da netko dođe s velikim novcima? Netko tko je spreman čekati njegovo sazrijevanje? Zašto ne? Mario Vušković je igrač budućnosti.