Hoće li se pojedini klubovi Prve HNL pojačati tijekom siječnja? Unutar lige ozbiljnih je transfera manje nego ikad i osim povratka pokojeg igrača iz inozemstva (nakon što nije realizirao očekivanja pa na našim terenima traži novu šansu za uzlet karijere), gdje prvoligaši vide osnaženja? U inozemstvu, kao i već nekoliko sezona.
To što 40 posto igrača u HNL-u čine stranci itekako brine, a trendovi sugeriraju da bi broj mogao i rasti. Tijekom jeseni igrala su 103. Kamo ide hrvatski klupski nogomet? Hoće li stranci doći glave reprezentaciju, ili su oni samo posljedica većeg problema odlaska mladih?
Suludo bi bilo misliti da će Hrvatska uvijek imati 20-ak dobrih igrača i ponekog vrhunskog te konkurentnu nacionalnu vrstu, samo po sebi, kao što se katkad može čuti. U takvim iluzijama vjerojatno su živjele i mnoge druge države kada su bile jake i očekivale da će takve ostati. Po inerciji. Poput Rumunjske, Bugarske, Austrije, Mađarske...
Dva goruća problema ne idu na ruku interesima reprezentacije. Talentirani Hrvati sve mlađi i u sve većem broju jure po raznim inozemnim destinacijama, pogotovo su pohitali u Italiju. Manje ih uspije izgraditi karijeru nego što bi to učinili da su se razvijali u našim klubovima. Istodobno, oni koji ostaju teže dobivaju šansu jer su klubovima prioritet postali stranci.
Netko će kazati da su Gorica ili Istra 1961 kao “legije stranaca” dale dodatnu aromu natjecanju jer angažiravši nogometaše s raznih strana svijeta imaju jaču momčad nego što bi bilo s domaćim kadrom, naravno da nije loše uzeti nekoliko dobrih igrača iz drugih zemalja da ti popune postavu na deficitarnim pozicijama, međutim kad se prijeđe granica i ugrozi razvoj igrača koji jednog dana trebaju biti novi reprezentativci, to je razlog za alarm.
U Prvoj HNL pravo nastupa ima osam stranaca izvan Europske unije i neograničeno “Europejaca”. Čak šestorica vodećih po vrijednosti na Transfermarktu nisu iz Hrvatske, na čelu s Danijelom Olmom sa 6,5 milijuna eura. Hrvatski izbornik ima sve manje potrebe pohađati utakmice HNL-a jer i kad gleda najbolje klubove, malotko igra s hrvatskom putovnicom. Zlatko Dalić više je puta u javnim nastupima isticao nezadovoljstvo i štetnost te pojave.
Pet ili šest stranaca
U košarci nemamo igrača jer nam je liga odavno rasturena, intencija je da je sve manje asova u rukometu, u kojem se s državnom ligom dogodilo isto, samo kasnije, u parcijalom, kratkovidnom interesu jednog, dva ili tri kluba. Nogomet ima drugačiji put, ali bi također mogao ostati bez klasnih igrača ako se ovaj trend nastavi.
Kako na to gleda struka u HNS-a? Slavko Prišćan predsjednik je Stručne komisije Saveza. Kazao nam je:
- Moje mišljenje, i mišljenje članova Stručne komisije, većine nas, jest da se broj stranaca treba smanjiti. Tim više što Europljani nisu stranci. Tako velik broj igrača iz inozemstva nije dobar za razvoj naših mladih igrača, sigurno ćemo ići u reduciranje broja stranaca. Nismo još odlučili koja je to brojka, možda pet ili šest.
No koja god brojka bude dopuštena, klubovi će i dalje imati prostora da im momčadi budu nakrcane dečkima iz raznih država. Prišćan se boji da to može jednog dana ugroziti reprezentaciju.
- Siguran sam da to loše utječe na budućnost hrvatskog nogometa. Dolaze nam igrači raznih kvaliteta, pitanje je što je sve to skupa, kako stižu, po čijoj preporuci... I zatim, budući da su plaćeni, dobiju prednost pred mladima koji bi se trebali razvijati. Moramo poraditi da što više igrača u Prvoj ligi bude iz naših bazena. Imamo nekoliko vrhunskih škola i tu se vidi da se može učiniti puno na razvoju mladih igrača. Međutim, kad trebaju zaigrati, na putu im stoji stranac koji je eventualno fizički snažniji, pa i spremniji, ali ja bih svakako uvijek dao prednost našemu jer ako igrač ne igra, to je za njega najveće zlo. Neće se razvijati ako bude sjetio na klupi. Osobno imam još jedan prijedlog, nešto slično dvojnim registracijama koje su bile nekad. Imate situaciju da mladić od 19 godina u Drugoj ligi sjedi na klupi, u nedjelju bi mogao nastupiti za niželigaša. I o tome treba ozbiljno razmišljati.
Strani partneri
Nenad Črnko predsjednik je Gorice, kluba koji je postao hit sa strancima, ali i član Izvršnog odbora HNS-a. On puno pozitivnije gleda na ulogu inozemnih igrača u našem nogometu.
- U načelu, uvijek ću gledati s pozicije interesa klub. Ne mojega, nego bilo kojega. Prvo, što smo bolje plasirani, to ćemo dobiti veći novac od HNS-a. Iako to nisu velike cifre, može se preživjeti jedino od Europe, treba težiti i da se tamo plasiramo, ali i da prođemo koje pretkolo, namaknemo barem pola milijuna eura, a to možemo samo sa strancima. Kod nas četiri vodeća kluba pokupe sve najbolje i ako ne želite biti kanta za napucavanje, morate se odlučiti za strance. Nisam za to da imamo osam stranaca.
No nije li sve navedeno ipak pokazatelj da postoji osnovana sumnja da ćemo za pet ili deset godina imati nestašicu igrača za reprezentaciju?
- Dogodit će se ako nam kvalitetni klinci sa 16 ili 18 godina budu odlazili u inozemstvo zato što su im zazveckali novci. Nažalost, mi to ne možemo promijeniti. Jedini je način osiguranja egzistencije za Goricu i mnoge druge klubove danas - kupi jeftinijeg stranca, profiliraj ga i zaradi neki novac na njemu.
U pojedine klubovi stranci su uložili novac kao vlasnici.
- U Gorici nemamo vlasnika, nego partnera iz Litve. Hrvatska je mala i ne treba očekivati da će biti golemog interesa i za druge naše klubova, ali to nije loše jer klub dobije novac, a tko ga uloži, želi se na tome naplatiti. Nakon prodaje.