Kada ova generacija nogometaša Gorice nije uspjela izboriti nastup u europskom natjecanju, pitanje je koja će i kada. Samo to može se reći nakon 36 odgledanih kola u netom završenoj sezoni, nakon kojih se ostvareno peto mjesto s bodom zaostatka iza Hajduka može proglasiti epskim krahom ili, kako Englezi kažu, “epic failure”.
Namjerno smo uzeli taj engleski izraz jer sada već bivši trener-gubitnik Siniša Oreščanin često se služio engleskim terminima pri objašnjavanju svoje strategije. “High i middle press”, “switch u glavi”, “chaotic situacije”, “ups and downs”, “kick neočekivanog pasa” i još neki zanimljivi knjiški izrazi mogli su se čuti u njegovim javnim izlaganjima, ali u zbroju je sve to donijelo jedno veliko - ništa. Bar kada je ukupni rezultat i europski plasman u pitanju, dok su razvoj igrača i podizanje njihove tržišne vrijednosti također zanimljiva tema za raspravu.
Iako je bez trunke samokritike poslije subotnjeg poraza u Rijeci izjavio “da je ovo bila vrhunska sezona Gorice”, prava je istina da je bila vrhunska, ali samo do njegovog dolaska, odnosno, do prosinca 2020. kada je na klupi sjedio trener-pobjednik Valdas Dambrauskas. Litavac se naosvajao trofeja i prije dolaska u Goricu, on je osim početne ideje imao niz načina kako voditi utakmice, a u njih 14 osvojio je 29 bodova uz gol-razliku 32:19.
Impresivne su bile pobjede 4:1 nad Osijekom i 4:2 nad Hajdukom u Splitu, a Gorica je zimovala na trećem mjestu s devet bodova više od Rijeke i 12 od Hajduka. Tada Dambrauskas prihvaća ponudu bugarskog prvaka Ludogoreca i napušta klupu, a paralelno s tim sportski direktor Mindaugas Nikoličius odlazi na istu funkciju u splitski Hajduk.
Već tada su se slutili problemi, ali predsjednik kluba Nenad Črnko bio je uvjeren da ima čvrste temelje da se ipak izgura i ostvari najbolja sezona u povijesti kluba. Odlučio se dovesti Oreščanina, kojeg je smatrao sljedbenikom Dambrauskasovog trenerskog stila, isticao je njegov visoki prosjek bodova s Hajdukom u proljetnom dijelu sezone 2018./2019. kada je prestigao baš njegov klub i uzeo mu Europu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni (isto peto mjesto kao i sad), ali zaboravljao Gziru i najveći europski debakl hrvatskog klupskog nogometa. Tog ljeta 2019. Oreščanin je poslije pobjede 2:0 na Malti, izgubio u Splitu 1:3 i Hajduk je ispao od malteških (polu)amatera.
Ono što će Gorica u 2021. izvesti u 22 utakmice pod Oreščaninovim vodstvom automatski podsjeća na reprizu Gzire i ova peta pozicija nakon 35 kola provedenih na drugom, trećem i samo u jednom kolu na četvrtom mjestu, definitivno je sportska tragedija! Umjesto da se godinama govori kako je jedan mali klub napravio svoj najveći uspjeh, pričat će se kako je propustio “nemoguće”.
Od mogućih 66 bodova, Oreščanin je osvojio 30, što je 45 posto mogućih ili 1,36 po utakmici (u Hajduku je imao oko 2,0). Gol-razlika 28:28 sugerira također drastični pad, kako u napadu, tako u obrani, a u tri posljednje utakmice u kojima je trebala bod za četvrto mjesto i Europu Gorica je od Hajduka, Dinama i Rijeke gubila rezultatima 0:4, 0:3 i 1:2.
Ipak, treba izdvojiti dvije utakmice koje su se u konačnici pokazale presudnima, a datiraju s početka drugog dijela sezone. Prva je siječanjski poraz od Dinama 3:4, kada je Gorica ušla u 90. minutu s prednošću 3:2, a onda primila dva gola i izgubila, a druga gostovanje u Varaždinu u veljači. Tada je također ostvarena prednost 1:0, uz niz šansi za otići na dva ili tri razlike, da bi u konačnici domaćin preokrenuo i slavio rezultatom 2:1.
I sam Oreščanin je nekoliko puta rekao da mu je taj poraz najteže pao i da se morao izbjeći. Svejedno je 13. ožujka nakon remija s Hajdukom u 25. kolu Gorica imala 15 bodova više od Hajduka i Rijeke (Splićani s dvije, a Riječani s utakmicom manje), da bi se prvog dana proljeća u dvoboju s Dinamom u Maksimiru ozlijedio Joey Suk. Teški lom noge odvojio je Nizozemca od travnjaka, a on je bio taj motor u sredini terena, koji je gurao i naprijed i nazad.
Kada su još pred travanjsku utakmicu sa Slavenom Belupom ozlijedili prvi strijelac Kristijan Lovrić i Anthony Kalik, situacija je počela izmicati kontroli. Izostanci tako važnih igrača jedina su olakotna okolnost kada se razmatra Oreščaninova golema krivica za konačni neuspjeh.
Doza peha i nesreće definitivno ga je pratila, ali taktičke i ostale pogreške ne mogu ga iskupiti i zato na stolu i jest klauzula o raskidu ugovora, koja je zapisana u siječnju kada je došao. Aktivira se u slučaju neplasmana u Konferencijsku ligu, a predsjednik kluba Nenad Črnko je povukao obarač...