Tjedan iza nas ukazao je kako HNL folklor može ići stalno na višu razinu. Seoba trenera preko noći, logike i etike, kao i odjeci istih, te kontrasti tumačenja u i oko domaćeg nogometa su fenomenologija. Cijeli svijet je selo po pitanju nogometnih odnosa. No ovaj stupanj lakonskog prihvaćanja krivih HR navada, gdje se radikalno promijene doživljaji i stavovi oko iste priče, lika ili događanja, te prilagođavaju trenutku (i pobjedniku) zbilja je porazan za naš nogomet. Dovoljna je već jedna kriva utakmica, negativna kratka kampanja u medijima, pa da junak postane tragičar. I obrnuto.

Jedna od duhovitijih teza u kontekstu toga bila je ona, tipično naška lakonska postavka, “to je biznis”. O kojoj postavci biznisa je riječ? Naši klubovi, veći i manji proporcionalno, funkcioniraju stalno na rubu egzistencijalnog minimuma. Svi munjevito prodaju i pionire ako mogu. Govoriti o biznisu (poslovanje) u takvim uvjetima je pretenciozno, posljedično i tumačenje dvojbenih poteza logikom biznisa...

Interesi pokreću svijet. U svakom smislu, tako i biznisu, to je temeljna čovjekova istina. Da bi se borba za interese održala u civilizacijskom kontekstu, ljudi donose pravila ponašanja. U poslovnom svijetu, prepunom sukobljavanja poštenog i nepoštenog, zakonitog i nezakonitog, sposobnog i nesposobnog, transparentnog i muljajućeg (a sva ta nadjačavanja izrode moćnike i nemoćnije), da nema tih pravila, sve bi se svelo u drugi negativan pojam. Ne bi bilo samo kroničnog tlačenja velikih spram manjih, kao sada, nego bi nastala posvemašnja anarhija. Ona bi, na kraju, uništila i interese moćnika. Zato su veliki zainteresirani da postoji nužna doza pravila ponašanja. Kako i priliči njihovom mentalitetu, oni sami najviše utječu na donošenje pravila. I prilagođavaju ih sebi, odnosno ostavljaju određene rupe koje onda promptno koriste. Tako ide svijet, čija neravnoteža je sve očitija. Tako u ovom našem malom sokaku, ide između ostalog i nogometna politika, još vidljivije. Upravo zato što smo mali...

Propis se donese u pet minuta, ako se želi

Nije stvar samo u aktualnoj dozi nereda s trenerskim statusima, kao prilogu neregularnih uvjeta u natjecanju i neravnopravnom statusu aktera. Stvar je u općem doživljaju da je nekima u Hrvatskoj dozvoljeno nešto što se drugima ne dopušta. Kada se manjima dogodi “oteti” trener ili igrač, nema odjeka. Kad se većima dogodi, nastane “tema dana u društvu”. Pa propitkivanje kako se to može dogoditi postavljaju oni koji su zapravo među onima koji donose pravila igre. Kino...

Donijeti propis da jedan trener ne može unutar sezone voditi više od jednog kluba nije samo logičan prilog regularnijih uvjeta natjecanja. To je i prilog da se omogući većem broju trenera da dobiju priliku, a ne da se vrti uski krug istih ljudi, u drugačijim izdanjima. Takav propis donese se za pet minuta. Ako se želi.

Zašto HNS to ne čini? Zato jer nekome odgovara da ne bude tog reda. Kao što se treneri ne udružuju i bore za status jer nekima koji su danog trenutka u trendu, odgovara nered i lakša šetnja od kluba do kluba. U izostanku nezavisne trenerske organizacije koja će raditi u interesu ceha, djeluje pro forme “kućna” komisija HNS-a, kroz koju se oblikuju pravila kako odgovara upravljačima. Pa primjerice postavljaju takve uvjete za licence da je put do postanka trenera određene kategorije kompliciran kao svladavanje obrazovanja za rad u svemirskom programu...

Je li racionalno preko noći promijeniti stavove?

Zašto se unutar njihovog profesionalnog života tako pasivno postavljaju treneri (kao i igrači do pojave sindikata) ekvivalent je pitanju zašto klubovi trpe neimanje ili nepoštivanje pravila koji se tiču njihova funkcioniranja. Makar bila surogat verzija profesionalizma, snažna je anomalija da profi klubovi prepuštaju sudbinu “svog nogometnog djelovanja” u ruke Saveza. To što vrhušku čini dio klupskih čelnika, pa su privilegirani u odnosu na one koji to nisu, dodatna je hrvatska anomalija. Slijedom svih tih nelogičnosti nije teško zaključiti zašto cijeli sustav ne proizvodi napredak HNL-a. Koliko god se kroz promociju i interesno vezane platforme stvara fasada kako je klupski nogomet nikad bolji. Neovisna struka i analitika jasno prepoznaju da procesi idu u negativnom trendu. Vjerojatno kada reprezentacija prvi put bude kiksala, najglasniji u prozivkama bit će oni koji su danas promotori priče o preporodu...

Pomažu toj uravnilovki i medijski instant pristupi. Uzeti priču o Bišćanu i Dinamu u svibnju/lipnju, kao i odjeke pobjede u Puli prije tri tjedna, pa je usporediti s odjekom nakon AEK-a, mogao se steći dojam da postoje dva Bišćana i Dinama. Je li racionalno doslovno preko noći promijeniti stavove? Moguće da je, ali onda je netko jako griješio prije 3-4 tjedna hraneći hvalospjevima iste aktere. Sada imamo novog trenera u Dinamu, kojeg se euforično veliča nakon 24 sata rada i pobjede. Što će biti s tri ili šest mjeseci ako rezultat ne bude po željama? Znači li to da Jakirović nije “frajer” kao sada? Pravo je pitanje zapravo kako očekivati da treneri budu frajeri kad im se stalno prodaju najbolji igrači još za vrijeme trke za glavnom ambicijom?
Veze to nema s biznisom ni zdravom nogometnom logikom. Uglavnom ima veze s folklorom HNL-a, ili ti primitiviziranjem odnosa, u kojem kao da malo tko i želi promjene...