Zbog trećeg žutog kartona Burić uoči Intera na dispoziciji nema Jeffersona i Sušića, nedostaje i ozlijeđeni Ohandza, dok je argentinski tandem Velazquez i Velez još uvijek u statusu oporavljenika. Uz njih pet idu Radčenko i Arteaga koji utakmice gledaju s tribina. I tko nam ostaje od Hajdukovih stranaca? Samo posuđeni Australac hrvatskih korijena Anthony Kalik i Maksim Bilij, jedan od tragičara susreta a Osijekom. Ako čak Sušića i ne stavimo među strance (majka iz Podgore, ali na Transfermarktu mu službeno stoji BH i belgijsko državljanstvo), ostaje kvartet igrača kojih nema u kadru za važnu utakmicu - Bilij je u slaboj formi, Kalik i nije doveden kao pojačanje, već kao pokušaj da se preko posudbe dođe do igrača.
Što se događa sa strancima u Hajduku? Je li Hajduk za njih preveliki zalogaj ili su oni igrači koji ne mogu odgovoriti?, pitaju se Sportske novosti.
Sušić je igrač s kojim će Hajduk napraviti pravi posao, tu nema spora. Jedino je pitanje konačne cijene. Jefferson je nedvojbeni plus za Bijele, potvrdio je 22-godišnji Brazilac da je neupitan u ulozi zadnjeg veznog. Odličan u defenzivnom segmentu, od njega se točno zna što se dobije na utakmici. Uz Jeffersona je i Velazquez dobitak, pravi primjer što znači biti igrač na posudbi. Bolji od konkurencije, vidljiv po učinku u momčadi. Što je s ostalima? Bilij je ušao u kategoriju onih kojima se malo vjeruje zbog niza kiksova, Arteagi i Radčenku uopće se ne vjeruje. Ili se barem do sada nije vjerovalo, pa im je učinak bio ravan nuli. Na Ohandzu se ne računa, jer već šest mjeseci liječi koljeno, a pitanje je kada će u kontinuitetu zaigrati Velez koji je od dolaska u Hajduk odigrao samo jednu utakmicu. Sveukupno gledajući, malo je prostora da bi do kraja sezone stranci promijenili ukupnu sliku s negativnim predznakom. Što je razlog?
Prevelik zalogaj
Za mnoge od njih Hajduk je ipak prevelik zalogaj, a gotovo svima je najveći klub u karijeri. Ohandza je prošle sezone u drugoligaškim Sesvetama igrao nogomet na bitno nižoj razini obveze. S manje utakmica i treninga. Pokazalo se da su obveze niza jakih utakmica u Hajduku bili preveliki napor za njegovo krhko zdravlje. I Velez je u startu nastradao zbog znatno jačeg ritma treninga i ukupnih obveza nego li je prethodno navikao u Indiji i Singapuru. Arteaga je seniorski nogomet igrao jedino u Venezueli, Radčenko sa 20 godina nema iza sebe nijednu seniorsku sezonu, već samo pokušaje među ukrajinskim prvoligašima. Hajduk je i za Velazqueza najveći klub u Europi, jer iako je igrač Palerma, nema debi u Serie A, već samo utakmice na posudbi u Rumunjskoj. I Sušić je došao iz Belgije, pa se jednu polusezonu privikavao na nove obveze, ali već je petu sezonu na Poljudu, pa je njegova klimatizacija odavno prošla. Maksim Bilij je rijetki igrač s iskustvom igranja u Prvoj ligi (Zorja Lugansk), ali na žalost Hajduka, nije iskustvo pretočio u kvalitetna izdanja kojima bi potvrdio status pojačanja.
Dva su igrača istinska pojačanja za Hajduk ove sezone, i to Jefferson i Velazquez. Klasa je i Ohandza, ali nije pojačanje zbog ozljede. Zašto? Zato što pojačanje ne može biti igrač koji je početkom ožujka propustio već 16. prvenstvenu utakmicu u nizu. Ali, nije jedini, jer i prije je Hajduk pokušavao oživjeti karijere nekoć velikih nada i talentiranih igrača. Ali, uglavnom neuspješno.
Potrošeni krediti
Giorgi Iluridze, gruzijski napadač sa 21 godinom došao je na Poljud nakon što je u dresu Dile Gori izbacio Bijele iz europskih kvalifikacija. Na Poljudu je dočekan kao veliko pojačanje, međutim, nakon brojnih ozljeda s klubom se rastao već nakon sedam i pol mjeseci. Mjesec dana prije Iluridzea iz Hajduka je otišao Haris Bukva. Iluridze je postigao jedan pogodak u 13 utakmica, a Bukva je ostao na dvije asistencije i 11 nastupa.
Što reći za Milevskoga kome se najviše zna. Dvaput igrač godine u Ukrajini (2008, 2009) u Hajduk je došao u silaznoj putanji karijere. Skupo pojačanje, igrač koji je znao razveseliti publiku, ali na kraju se rastao s Hajdukom poslije 13 mjeseci na Poljudu. Tri gola i šest asistencija u 22 nastupa brojke su ostale iz Milevskija . Tima Abduholikov, Ruslan Gurbanov nisu ni vrijedni analize s obzirom na skromnu minutažu. Tima je odigrao ukupno 10 utakmica, Gurbanov upisao pet nastupa sa ukupno 117 minuta. U istu kategoriju ulaze posuđeni igrači Fluminensea Cassio i Patinho koji nisu upisali ni službeni nastup u tri mjeseca boravka u Hajduku tijekom proljeća 2013. godine.
Koji je sukus priče o prilično neuspješno potrazi za kvalitetnim strancem? Ispucan je kredit pokušaja, u to nema sumnje. Jer logika kaže, kako se pokušavalo sa Abduholikovom i Gurbanovom tako se može pokušati i s domaćim niželigaškim igračima. Ali, nema smisla da to bude kriterij, da se tako spusti kriterij selekcije igrača.
Međutim, nema smisla bilježiti i čitavu seriju neuspjelih pokušaja posljednjih godina kada je Hajduk tražio besplatne, a na kraju ipak skupe igrače, jer malo su toga ponudili klubu za koji su igrali. Jasno, Kouassi je iznimka, ali ujedno i ogledni primjer. Mladi neafirmirani igrač koji vrijedi momčadi i klupskoj blagajni. Ne treba Hajduk biti poligon za oživljavanje karijere bivšim zvijezdama poput Milevskija ili trampolin za ulaz u Europu nepoznatim igračima u zrelim 20-ima. Škola se prošla, skupo platila, a na kraju smo dobili samo pokušaje angažmana i prosječnost rezultata.