Prošlo je točno sto dana otkako je Nenad Bjelica postao trenerom Osijeka. Obično se takvo razdoblje, tih prvih sto dana, veže uz politiku i djelovanje vlada u nekim državama, no i u nogometu je tih prvih sto dana nešto posebno, pogotovo kad se govori o čovjeku koji u rukama drži sve konce sportske politike prvoligaša s Drave, s baš svim ovlastima koje iz toga proizlaze. Ipak, prethodno se potrebno vratiti unazad...
Dakle, kada je prije četiri godine i još dodatnih deset mjeseci NK Osijek privatiziran mađarskim kapitalom na način da je klub skinut s aparata koji su ga umjetnim disanjem održavali na životu, s tadašnjim je njegovim igračkim kadrom zateknut i trener Zoran Zekić. Novo klupsko čelništvo, koje je za predsjednika postavilo inovativnog, ambicioznog i idejama za budućnost prepunog Ivana Meštrovića, zadržalo je Zekića kao prvog čovjeka struke...
- On je naš Guy Roux - izjavljivao je tih dana Meštrović o Zekiću.
Znao je vjerojatno da trenera u svakom klubu drži samo rezultat. A Zekića je držao dugo, više od tri godine, a onda je, kao i u svakoj sličnoj priči, došao kraj. Meštrovićev izbor je pao na mladog Dinu Skendera, trenera bez prvoligaškog iskustva.
Sakalj nije dvojio
Trajao je njegov mandat puno kraće od Zekićevog i protekao s puno manje uspjeha, iako je njegovo preuzimanje bilo pompozno najavljeno...
- S njim ćemo imati dugoročnu suradnju, a osim što će voditi momčad u Prvoj HNL i svi će ostali uzrasti našeg kluba igrati i profilirati se po načinu igre koji on zahtijeva - jedna je od najavnih Meštrovićevih rečenica na predstavljanju Dine Skendera.
No, nije to dugo trajalo. Brzo je Skender na vlastitom primjeru shvatio kako je i zašto trenerski život profesionalca kruh sa sedam kora. Nije dugo izdržao, ni godinu dana. Naslijedio ga je, svi su ostali dojma nevoljko, još jedan iz klupskog stručnog kadra - Ivica Kulešević. Samo, nije mu se baš posrećilo, nije ni Meštroviću, kojemu je prošao četverogodišnji mandat člana Nadzornog odbora, a s te je pozicije došao i do predsjedničke funkcije.
Iako je NK Osijek postao stabilan i uzoran klub, kojemu je on bio na čelu, principom da život ide dalje i njegov žrvanj melje bez zastoja, izabran je novi predsjednik kluba Ferenc Sakalj, Mađar rođen u Senti, koji je u najvećoj tišini povukao potez kojim je obilježio početak svog mandata - doveo je na čelo struke i sportske politike u klub Nenada Bjelicu.
Prepoznatljiv rukopis
I tu počinje priča o prvih sto dana sadašnjeg trenera Bijelo-plavih...
- Tih sto dana nisam ni tražio. Došao sam u svoj klub, u grad u kojem sam rođen, u klub u kojem sam započeo igračku karijeru. Sa mnom je došao i moj stručni stožer, što je bio jedan od uvjeta koje sam postavio, ali važnije je od svega da sam prihvatio posao u Osijeku u čvrstom uvjerenju da sa svojim suradnicima mogu brzo posložiti momčad i krenuti pobjedničkom stazom. I što se tiče momčadi, i što se tiče svih drugih poslova koji su u klubu u mojoj nadležnosti, zadovoljan sam učinjenim - kazao je Nenad Bjelica.
Obično se u opisu rada trenera u nekom razdoblju zna upotrijebiti fraza kako je prepoznatljiv njegov rukopis. A on je, kada je o Bjelici riječ, doista prepoznatljiv. Osijek ima stil i viziju, fizionomiju igre. Ima i standardnost udarne momčadi, koja je, doduše, često bivala narušena utjecajima više sile, poglavito tim nesretnim COVID-om 19 i ozljedama. Međutim, usprkos tome, Bjeličin se Osijek brzo domogao pozicija u vrhu tablice i uvažavanja od svojih najvećih konkurenata.
Prvih sto dana svoga mandata iskoristio je na hvalevrijedan način. Makar, nepredvidivost trajanja bilo kojeg trenera u bilo kojem klubu je ogromna. Ali, treba podsjetiti, Bjelica je s Osijekom potpisao četvorogodišnji ugovor, ne onaj dugotrajniji ni doživotni, ali dovoljno dug da u Gradskom vrtu napravi nešto što će iza njega ostati kao nasljedstvo za budućnost. Na pravom je putu, to je neporecivo, a dokle će doći, vidjet će se za oko tri i pol godine.
Ambicija mu ne manjka, ni samopouzdanja i znanja, a uživa i veliku podršku i klupskog čelništva i navijača Osijeka. Uz to, u svom radu ima dva važna i silno čvrsta potpornja postavljena na zdravim temeljima, izvrsnu suradnju sa stručnim stožerom kojeg je sam birao i doveo, te igračima koje je zatekao i(li) doveo kao svoj izbor pojačanja koja mu trebaju.
Veliki ulozi
Prvi rezultati govore da je pomak nabolje, kakav je od mađarskih vlasnika tražen kada su u pitanju rezultati Bijelo-plavih, neosporno ostvaren. Ali, još nije kraj, Bjelica ne bježi od činjenice da radi u ambicioznom klubu u kojeg se ulažu veliki novci i sam potiče i raspiruje raspoloženje da se baš sve to poklapa i s njegovim planovima i ciljevima. Gladan je trofeja, to ne skriva, ali trofej nije obećao u prvoj godini mandata, makar je jasno da ulaže maksimum napora da ipak tako bude.
Dva već desetljeća simpatizeri Osijeka čekaju kada će njihovi Bijelo-plavi ljubimci opet u natjecanju predstavljati nešto više od društva koje je uvijek ili najčešće pri vrhu tablice ili u (polu)finalu Kupa Hrvatske. Nenad Bjelica im svima svojim dolaskom u klub i s prvih sto dana rada u njemu vraća nadu da će Osijek krenuti u pohod u kojem bi lovio trofeje u nadmetanju s Dinamom i Rijekom, koji već godinama predstavljaju stalnu vrijednost vrha nogometa u Lijepoj Našoj.