Jedna od najkorisnijih odluka HNS-a za dobrobit hrvatskog nogometnog prvenstva svakako je bilo pozivanje stranih sudaca. Činjenica da je prvenstvo, koje je tretirano (uobičajeno pretjerano) najzanimljivijim ikad u borbi za prvaka, s tri aktera (Dinamo, Hajduk, Rijeka), finiširano bez ikakvog nenogometnog stresa, više je nego dovoljna potvrda ispravnosti te odluke.

U domaćem prostoru, gdje su promjene mišljenja zakon ponašanja ovisno o trenutnim interesima, primjetno je kako neki akteri i pratitelji nastoje obezvrijediti učinak stranih sudaca. Čine to na najmanje mudar način, kontratezama kako naši suci nisu ništa slabiji od stranih. Uz dodatak kako bi u istom tolerantnom ponašanju prema našim sucima, kao što se iskazuju stranima, onda i doživljaji bili istovrsni. Takvi pristupi, osim što su deplasirani u kontekstu teme, ujedno su i površni.

Svi griješe, ali...

Naime, nitko ne može osporiti da strani suci griješe u odlukama. U svijetu nogometa ne postoje savršene arbitraže, čak i u eri VAR-a, gdje neke odluke umjesto egzaktnosti postaju samo interpretacija. Ono što je ključno kod suđenja u cijelom svijetu to je osjećaj da postoji ravnopravni tretman aktera i dosljedna primjena Pravila nogometne igre.

Četiri sudačke prezentacije u susretima za vrh tablice, odnosno, kup-dvoboj Hajduka i Dinama, bile su i četiri nijanse suđenja. S jedne strane imali smo čvrstu, rekli bismo “štrebersku” interpretaciju Nijemca Sieberta. S druge smo vidjeli nešto mekšu, ali dovoljno autoritativnu prezentaciju Talijana Maresce. Rumunjski sudac Fesnic djelovao je manje dojmljiv od prethodne dvojice, ali opet dovoljno “ravnopravan” da se na kraju dvoboja Rijeke i Hajduka nije pričalo o suđenju, nego o igračkim učincima.

Daniel Siebert

BOZIDAR VUKICEVIC Cropix

Naposljetku, Mađar Bognar nije djelovao besprijekoran kao Siebert, ali je zato njegov kriterij duela i oštrine bio doprinos tečnijoj dinamici utakmice Rijeke i Dinama. Bognar je pokazao, međutim, vrlo jasno pridržavanje PNI kad je dosudio kazneni udarac za Rijeku, nakon starta Dinamovog braniča Pierre-Gabriela na Pašaliću, a nakon što je ovaj već uputio centaršut. Naši suci to, kako pokazuju, sigurno ne bi dosudili. Jedina pogreška bila je Bognaru, i općenito među tim stranim arbitražama, kad je Selahiju iz Rijeke oprostio evidentan prekršaj za drugi, isključujući žuti karton.

Ono što je najvažniji epilog tih arbitraža jest upravo doživljaj da suci nisu natezali na niti jednu stranu. S takvim doživljajem neće nestati eventualne pogreške, ali svakako neće bujati sumnje. To je ključna razlika između doživljava suđenja domaćih arbitara i onih koji su pozvani iz inozemstva.

Rasprava oko - nogometa!

Vrijednost tog, nazovimo ga, eksperimenta HNS-a, upravo je u tom doživljaju. Nakon 31 godine funkcioniranja sa sumnjama u različitosti primjene kriterije sudaca, a sumnja u nogometu generira istovrsne posljedice kao da se nešto doista krivo dogodilo, sad smo u praksi mogli vidjeti kako je to nogometno zdravo doživjeti i najnapetije natjecateljske dvoboje bez trakavica o sudačkim i inim folklorima. Rasprave se vode oko igre, trenerskih izbora i taktika, kvaliteti aktera, jednom riječju oko onog što je najvažnije - oko nogometa!

Fabio Maresca

ANTE CIZMIC Cropix

Je li potrebno i ubuduće pozivati strane suce kad se osjeti nepovjerenje u domaće suce? Naravno da treba pozvati strane suce ako je potrebno. Hoće li biti potrebe da ih se zove, ovisi o domaćim sucima. Ukoliko oni pokažu da se mogu othrvati pritiscima klubova prije utakmice, pritiscima trenera i klupa s rezervistima te igrača na terenu za vrijeme utakmice, i onda uz korektno suđenje (to znači osjećaj dosljedne primjene pravila neovisno o akterima) odašilju uvjerljiv dojam da su bili pravedni, neće se osjećati potreba za strancima.

U tom kontekstu predigra svemu je na HNS-u. Koji je oličenje svega, ali najmanje dosljednosti. HNS mora osigurati zaštitu i integritet sudačke organizacije te omogućiti uvjete da budu “svoji”, uz pravila igre, a ne pod utjecajem najvećih krivaca lošeg sudačkog pitanja, a to su klubovi i njihovi čelnici. Kad se to dogodi, onda će se početi rješavati sudačka problematika u smjeru onog što donose stranci, lišeni domaćih folklornih (interesnih) pogleda na primjenu pravila igre.

Sve ostalo je samo “zavaravanje protivnika”...