Nogometaši Rijeke četvrtu uzastopnu utakmicu ne znaju za pobjedu, nakon Varaždina, Lokomotive i Slaven Belupa momčad Simona Rožmana kratka za bodove ostala je i protiv Gorice, koja je iskoristila riječke darove i neopreznosti u obrani te zasluženo pobijedila 2:1.
Čak šesti put u zadnjih sedam međusobnih ogleda Gorica je 'crna mačka' za Riječane, a nakon Sergeja Jakirovića s Rujevice je kao pobjednik otišao i Valdas Dambrauskas, čija je momčad razotkrila sve slabosti u riječkim redovima, prije svega u obrani, koja će u ljetnom prijelaznom roku morati na ozbiljniji remont ako Rijeka želi konkurirati za mjesta u vrhu ljestvice.
Bez kažnjenih Gorgona i Halilovića, te s ozlijeđenim Štefuljem, Simon Rožman odlučio se za napadački tandem Čolak - Yateke, odnosno s Andrijaševićem u veznom redu. Nije izgledalo loše, Rijeka je do poluvremena 15-ak puta pucala prema golu Gorice, igrala stalno na prednji pogon, pogotovo preko desne strane gdje je Tomečak imao obilje prostora, ali rezultat je još jednom bio neumoljiv. I to u prvom redu kao nastavak gluposti riječke obrane koja će ovim tempom, do kraja sezone, ući u konkurenciju za šaljivi kućni video.
Tragičar je ponovo bio Luka Capan, koji je, nakon Uzunija u posljednjoj domaćoj utakmici, grčko-rimskim stilom u kaznenom prostoru sada srušio Ndiayjea, a sucu Vučkoviću nije preostalo drugo nego pokazati na jedanaesterac. Lovrić je bio siguran egzekutor za 0:1, a obrana Rijeke nastavila svoju kameleonsku preobrazbu. Od one koja na početku proljetnog dijela sezone na čak pet od sedam utakmica nije primila pogodak i rijetko dopuštala suparniku da i pogleda prema Panduru, do gluposti poput ove Capanove koja u eri VAR-a ne može proći nekažnjeno. A povlačenje je bilo toliko očito da Vučkoviću nije trebala ni tehnologija. Simon Rožman imat će puno posla u slaganju faze obrane i pronalasku automatizma u napadu ako želi drugo mjesto i Rabuzinovo Sunce, unatoč silnoj dominaciji dojam je da možda i nedostaje malo rizika u igri Bijelih, budući da su Čolak i Yateke nerijetko bili potpuno usamljeni u vrhu napada.
Valdas Dambrauskas, s druge strane, mudro je pristupio pripremi utakmice i odlučio se osloniti na individualnu kvalitetu Kristijana Lovrića i snagu Cherifa Ndiayjea, koji je 'maltretirao' stopere Bijelih. Da je Lovrić bio precizniji u 22. ili 45. minuti kada je neobjašnjivo ostavljen sam na udarcu, mogla je prednost Gorice biti i izraženija, budući da Rijeka nije znala iskoristiti svoje prilike. A teško ih je sve nabrojati, najbolje su bile one Tomečaka (14), čiji je ubačaj od bloka odsjeo na vratnici, pa Čolaka (30) kada je na proigravanje Yatekea zaobišao i Kahlinu pa umjesto praznog gola pogodio vanjski dio mreže, ili Andrijaševića (45), koji je nakon kornera glavom pucao pored gola.
Ista slika i u nastavku, s Rijekom koja je igrala na prednji pogon, ali bez energije, ideje i agresije na suparničkoj polovici da neki od brojnih napada okonča pogotkom. A ponovo nije falilo prilika... Čolaku je (56) Kahlina izvukao ispod grede udarac glavom, nekoliko obećavajućih situacija ostalo je u bloku, dok je Gorica, s druge strane, strpljivo čekala i dočekala priliku za mat iz (polu)kontre. Dva puta Lovrić nije bio precizan kod udarca (53) i dodavanja (72), no zato je Ndiayje bio neumoljiv u 79. minuti kada je otresao Escovala u skoku i probio nemoćnog Pandura - 0:2. U 84. minuti Pires je na drugoj vratnici dočekao jedan ubačaj Raspopovića i zakucao iza Kahline, ali bila je to tek lažna nada za Riječane.
Gorica je još jednom uzela bodove, a Rijeka još jednom izgledala potpuno ispuhano i drugo mjesto, u ovom trenutku, djeluje kao znanstvena fantastika.