Angažiranjem (i) povremenog reprezentativnog kandidata Darija Melnjaka, uz povratak Danijela Subašića, dodatna je potvrda značajne promjene strategije Hajduka. Kako je naglasio sportski direktor Mindaugas Nikoličius, dovođenje 15 novih igrača, uz novi stručni stožer, vrlo jasno govori o kakvoj je strategiji riječ. Hajduk se želi ove sezone boriti za naslov prvaka Hrvatske.
Ta se ambicija smatra uobičajenom za klub tradicije i veličine Hajduka, no ona je u proteklih 16 godina od posljednjeg naslova (2004/05), rijetko potkrepljenja u praksi. U idućih 15 sezona, u kojima je Dinamo osvojio 14 naslova, razlika u bodovima između Modrih i Bijelih iznosila je ukupno 303 boda, odnosno prosječno 20,2 po sezoni! Pri tom je najveća bila upravo u prijelomnoj godini, kada je Dinamo, nakon jedine sezone u Ligi za ostanak (prvak Hajduk), nadmašio Bijele za čak 45 bodova.
Naime, Hajduk je kao prvak 2005. osvojio devet bodova više od Dinama (liga za ostanak), a iduće godine, Dinamo je bio prvak ispred petoplasiranog Hajduka s 36 bodova prednosti! Ti su omjeri varirali većinom u dvoznamenkastoj razlici, osim 2009. i 2010., kada je financijski ojačani splitski klub bio viceprvak sa 6 odnosno 4 boda manje od Dinama. Nakon toga se ušlo u krizu Bijelih, s više od 20 bodova minusa, da bi se osim minus 17 iza viceprvaka Dinama (Rijeka prvak s plus 19), Hajduk kao trećeplasirani približio na minus 7 bodova 2018. No, u iduće dvije sezone razlika je opet porasla na 30 odnosno 25 bodova, a Hajduk je bio četvrti...
Nedvojbeno je da je po dolasku za predsjednika uprave Lukše Jakobušića, te imenovanjem Mindaugasa Nikoličiusa za sportskog direktora, Hajduk zaokrenuo svoju strategiju. Na Poljudu se žele odmah boriti za naslov, žele natjecateljske iskorake koji su u proteklih 15 sezona prerasli u osjećaj nedostižnosti. Je li Hajduk realno sposoban za takvu ambiciju nakon što je prije samo četiri mjeseca završio sezonu na minus 25 od Dinama? I to uz činjenicu da je Osijek bio udaljen čak 17 bodova? Točno je da današnji Dinamo ne djeluje uvjerljiv kao prošlih sezona, da Osijek djeluje manje produktivan, a izvjesno je da je ovo drugačiji Hajduk. Lideru Livaji pridodan je i najskuplji ulog Krovinović (1,5 milijuna eura) kao simbolika drugačijeg pristupa, te niz od 10-tak ozbiljnih igrača za okvire Prve HNL. I novi trener, iz Švedske.
To su ogromne promjene i nije logično očekivati da će Hajduk odmah prerasti u moćn(ij)u škvadru koja će biti sposobna izbrisati sve minuse u odnosu na Rijeku i Osijek, a kamoli Dinamo. Domaći porazi s Osijekom i Rijekom konkretno ukazuju na težinu i nužnost postupnosti u procesu rasta, kao što viša razina uspješnosti na gostovanjima (doduše ne s favoritima) potvrđuje da je taj rast pokrenut. Proces rasta Hajduka može biti snažan da se unutar sezone može nadmašiti konkurencija Rijeke i Osijeka. No, čini nam se malo vjerojatnim da bi ovaj trend jačanja bio dovoljan da se odmah dogodi ključni natjecateljski iskorak, a to je nadmašiti Dinamo.
Osim nužnog vremena kojeg Hajduk mora dati sam sebi da se homogenizira momčad, uigra i potvrdi da je to grupa za iskorake, ključno je i hoće li se u Dinamu nastaviti proces kadrovskog oslabljivanja i posljedičnog smanjivanja jaza između kvalitete Modrog i rostera konkurencije. Trenutni odnosi ukazuju da Dinamo jest u silaznoj putanji kvalitete u odnosu na prije. No, još je dovoljno snažan da unatoč svim problemima, s dvije utakmice manje ima bod minusa od vodećeg, a s utakmicom manje bude poravnat s Hajdukom.
Dok se ti omjeri trendova rasta i oslabljivanja dodatno ne ojačaju (ako), Dinamo će i dalje biti najjači te kao takav favorit za naslov. Izvjesno s manjim razlikama nego je navikao, ipak još uvjerljiviji (i bogatiji) od konkurencije. Do daljnjeg. I u Italiji se činilo da Juventus nakon devetogodišnje dominacije nitko neće dugo skinuti s vrha. No, dogodilo se, i to upravo tako da su drugi jačali, a Juve se oslabljivao. U tom različitom trendu tekao je proces umanjenja svih razlika...