Je li moglo teže? Tradicija će kazati da nije. Sedam je puta Hajduk pokušao, ali sedam je puta i ispadao u dvobojima protiv momčadi s Otoka. Triput je koban bio Tottenham, nisu Bijeli prošli ni Leeds, Arsenal, Fulham i na kraju Stoke prije šest godina. Zadnji je put Hajduk neku englesku momčad pobijedio davne 1991. u Linzu kada je pao Tottenham zgoditkom Marija Novakovića. Dugih 16 godina čekaju pobjedu nad Englezima, a prolaz je, zasad, tek san. Optimisti kažu, sve do jednog dana...
Gorostasni problem
Priču o sedam dosadašnjih odlazaka na Otok započet ćemo posljednjim dvobojem, sa Stoke Cityjem. Hajduk je imao nominalno najslabijeg protivnika od svih Engleza s kojima se susreo, međutim nije bio ni blizu prolaza. U dva susreta 2. pretkola Europske lige nisu Bijeli uspjeli do pogotka, izgubili su s identičnih 0:1 u Stokeu i u Splitu.
- U Stokeu mi je bila jedna od težih utakmica u Hajduku - prisjetio se Ante Vukušić susreta na stadionu Brittania dok smo prije nekoliko dana razgovarali uoči dvoboja s Bröndbyjem.
Hajduk tada nije imao rješenje za visoku obranu Stokea, a kamoli za jake napadače poput Waltersa i Jonesa, koji su stvarali prevagu na travnjaku. U splitskom uzvratu Bijeli su goste ograničili na obranu, ali nisu imali većih šansi za pogodak. Tvrda, ravnopravna utakmica koju je na kraju presudio nesretan i nespretan autogol Ljube Miličevića.
Devet godina prije toga Bijeli su se našli u Londonu, gdje je puka sreća spasila Fulham, tada moćnu ekipu u vlasništvu bogatog egipatskog poduzetnika Al Fayeda. Trener Vulić vjerojatno i danas vidi kako lopta Mate Neretljaka ulazi u mrežu za 3:2 za Hajduk. Međutim, u zadnjoj minuti na Loftus Roadu domaćina je u Kupu UEFA spasio Japanac...
- Na našu veliku žalost, lopta nije ušla, nevjerojatno je kako je Japanac Inamoto skinuo s gol-crte. Pucao sam glavom nakon kornera, lopta je išla u lijevi gornji kut, a onda je Inamoto skočio. Visoko kao nikada u životu! Da je ta ušla, tko zna koliko bismo daleko otišli u Europi - s nostalgijom i žaljenjem ispričao nam je Neretljak situaciju u kojoj su Splićani bili na pragu prolaza.
Nesreća i divljaštvo
U Splitu su od Fulhama izgubili 0:1, a na Loftus Roadu, koji je tada bio Fulhamov zamjenski stadion, dvaput su Bijeli vodili, pogocima Đolonge i Vejića. Ali nije bilo dovoljno da se prekine tradicija. No bili su tako blizu...
Zadnju pobjedu ostvarili su Bijeli protiv Tottenhama u Linzu u rujnu 1991, u jeku najvećih borbi u Domovinskom ratu. Iz skloništa su Bijeli uskočili u europski vlak, iznenađujuće svladavši Tottenham u 1. pretkolu Kupa kupova. Mario Novaković je uz pomoć vratara Walkera zabio s više od 30 metara za pobjedu u Linzu, ali Bijeli su na White Heart Laneu pali za samo 14 minuta primivši dva brza pogotka. Još je Novaković u 45. dobio crveni karton i priča je bila gotova.
S Tottenhamom su Bijeli igrali i sedam godina prije toga, u onom mitskom polufinalu Kupa UEFA kada su na Poljudu slavili 2:1, ali su izgubili 0:1 u Londonu. Ivan Gudelj bio je tragičar i junak prvog dvoboja. Igrao je rukom za jedanaesterac koji je Falco iz drugog pokušaja, nakon obrane Simovića, pospremio u mrežu. Potom je Gudelj poravnao iskopavši loptu iz blata kišom natopljenog Poljuda, da bi posao završio Dušan Pešić pogotkom za konačnih 2:1. Utakmica je ostala upamćena po klanju pijetla, simbola Tottenhama. Naima, na poluvremenu utakmice jedan je navijač Hajduka ušao na travnjak i zaklao pijetla, zbog čega je Hajduk bio kažnjen s utakmicom neigranja na Poljudu, pa je sljedeće godine europsku kampanju započeo i zaključio u Osijeku. Ali zanimljiv je bio i uzvrat s Tottenhamom na White Heart Laneu, utakmica vrijedna prolaza u finale Kupa UEFA.
“Još se trese greda Tottenhama nakon šuta Prekazija, a Stevens je junak domaćina”, pisali su nogometni kroničari tog travnja 1984. godine.
Tottenham je rano poveo pogotkom iz slobodnog udarca nakon novog igranja rukom pred kaznenim prostorom Hajduka. Nakon toga su i Splićani imali svojih šansi, pa je Prekazi iz slobodnog udarca pogodio gredu, a šut Pešića niz prazne mreže u samom finišu dvoboja spasio je Stevens. Jedna lopta dijelila je Bijele od finala Kupa UEFA, a ovako je polufinale ostalo najveći doseg. Kao i 1973. kada su kobni također bili Englezi. Iz prvog susreta u Leedsu Bijeli su donijeli zaostatak od 0:1, ali, pokazalo se, i prevelik za nadoknađivanje. U uzvratu na Starom placu ostalo je 0:0 i Hajduk se nije plasirao u finale Kupa kupova.
Tradicije se ruše
Englezi su ograničili Hajduk na polufinale kao najveći doseg u povijesti kluba, ali nije im to jedini “krimen” protiv Bijelih. Bijeli Engleze nikada nisu uspjeli proći, ali danas Hajduk igra i izgleda kao što je primjerice nekoć izgledao Stoke. Imaju Bijeli snažnog centarfora Futacsa, imaju visoke stopere, ali imaju i Vlašića, koji može prenijeti težište igre i loptu na suparničku polovicu. Ante Vukušić bio je uzdanica Bijelih protiv Stokea, a danas je drugi Ante golgeterski adut Hajduka. Međutim, Erceg uza se ima jaču momčad, ima ekipu koja izbacuje pojedinca.
Jasno, Everton je bolji, skuplji, veći i jači. Ali bio je i PSV na papiru kontra Osijeka, pa je slavni velikan iz Eindhovena ostao u nacionalnom okviru bez europskog nastupa ove sezone. Hajdukova tradicija kontra Engleza zaista je loša, ali tradicije postoje da se ruše. Osmi pokušaj za veliki rezultat...