U
Ž
I
V
O
Umjesto europskoga proljeća, Plavi su u Solunu rezultatski osjetili polarnu zimu. Još su jednom posrnuli u Grčkoj, doživjeli su jedan od najtežih poraza u svojim euro-nastupima i neslavno su se oprostili od Konferencijske lige. I razloge za očajnu predstavu moraju tražiti isključivo u svojoj svlačionici, praktički nisu ni došli na utakmicu u prvom poluvremenu i PAOK je s (pre)lagana tri pogotka otišao na odmor. Dinamo je u tih prvih 45 minuta izgledao poput nekog niželigaša na turističkom proputovanju kroz Grčku...
Da je mogao, trener Sergej Jakirović trebao je promijeniti gotovo cijelu momčad. Začudo, nije reagirao u poluvremenu, tko zna zašto je vjerovao igračima koji su praktički poklonili domaćinu visoko vodstvo. Ako je, dakle, PAOK darivao Dinamo u Zagrebu, kao što je to govorio njihov trener Razvan Lucescu nakon 0:2 poraza, onda su Plavi u Solunu pokazali kako to izgleda kad Djed Božićnjak dođe s punom torbom darova...
Istina, Dinamo se vratio u nastavku, rani pogodak Hoxhe probudio je u drugom dijelu nadu, koju je s dvije maestralne obrane "ugasio" vratar Kotarski. Dinamovo dijete. No i dalje se Plavi igrali u "drugoj brzini", previše se griješilo u veznom redu i obrani, teško se dolazilo do vrata suparnika, a s druge je strane ostavljano mnogo prostora domaćinu za prijetnje. I sve je na kraju rezultiralo s još dva pogotka u Nevistićevoj mrežu, za gorku i bolnu "petardu".
Kad se nešto danima gura, ne samo kroz medije, onda sve to utječe i na mentalno stanje
Sve ono što je Dinamo ponudio u Zagrebu u prvoj utakmici, izostalo je na uzvratu u Solunu. Hvalili smo Plave nakon te utakmice, kao i protiv Betisa, pisali smo da su bili zreli, ozbiljni, disciplinirani i odgovorni. A onda se u Solunu dogodilo sve suprotno, ovaj Dinamo nije bio ni sjena onoga kojeg smo zasluženo komplimentirali.
Zašto? E, na to će pitanje odgovor morati pronaći i ponuditi trener. Analiza mora biti dubinska, ali i brzo napravljena, jer već u nedjelju slijedi prvenstveni okršaj s Rudešom. Nakon toga je prvenstvena stanka, vidjet ćemo što će donijeti Plavima - hoće li im pomoći da zaborave ovaj teški, preteški i bolni poraz i okrenu se domaćim natjecanjima. Ili...
I još nešto. Danima se stvarala fama o nekakvom "solunskom paklu", o vatrenom navijanju Grka, o tom "opasnom" 12. igraču s tribina. I sve su to bile obične gluposti. Ozračje je na ne do kraja ispunjenom Toumba stadionu bilo kao i na većini drugih stadiona. I ne znamo kome treba stvaranje takve fame, guranje tih tlapnji o "atmosferama". Navijači još nikad i nigdje nisu zabili gol, niti će ga ikada zabiti.
A Plavima je, čak i iz klupskih redova, danima punjena glava o "nečemu što nikad nisu doživjeli"! Kome je to trebalo? I sigurno su te prazne priče utjecale na psihološki stav Dinamovih igrača, koji su, barem je tako izgledalo, prilično uplašeno i bez potrebnoga samopouzdanja ušli u ovu važnu utakmicu. Kao da nisu imali 2:0 iz Zagreba, kao da nemaju u nogama niz ovakvih i sličnih utakmica. No, kad se nešto danima gura, ne samo kroz medije, onda sve to utječe i na mentalno stanje. Što se, uostalom, vidjelo i u Solunu...