Jakirovićev neuspješan eksperiment: Promijenio je formaciju, ali jasno je zašto nije prošla njegova ideja

Sergej Jakirović i Dinamo na Rujevici dolaze u najgorem mogućem trenutku, trenera i momčad čekaju nabrušeni domaći igrači i navijači, a oni izgledaju kao ekipa koja je spremna izgubiti još jednom i krizu dovesti do usijanja. To što će im sudački eksperti dati za pravo kad govore da su u Plzenu oštećeni nimalo im neće pomoći. Samo će dodatno pojačati frustracije jer osim što se muče i pate na terenu niti vanjski faktor im nije sklon. Barem u Europi.

Jakirović je u Češkoj ponudio promijenjenu formaciju igre, postavio je momčad u 3-4-1-2, ali to nije štimalo zato što za takav nogomet trebate imati vrhunske wing-backove, a Kaneko to nije, on je isključivo ofenzivac, dok je Ljubičić odigrao iznimnu lošu utakmicu. Kad se tome doda da Modri ionako igraju premekano, s premalo agresije, dobivenih duela i ničijih lopti te da nemaju niti sheme napadačke igre niti individualna rješenja koja bi radila, a golove primaju darujući ih posvud, ništa nisu dobili od tog novog sustava.

RONALD GORSIC Cropix

Jakirović je pokušavao svašta, mijenjao je igrače i način igre, ali evidentno je da je momčad u dubokoj rupi, da je labilna sa samopouzdanjem pa je nakon primljenog pogotka mogla biti dotučena jer se raspala. Jedino što ovom Dinamu treba priznati je da se ne predaje, da gura dokle se god igra. Psihološki problem je golem, to se vidi po činjenici da energičnije počnu djelovati kad više nemaju što izgubiti. No, kad bi to bilo jedino našao bi se lijek daleko lakše. Viktoria je prosječna momčad, više skromna nego dobra, ali dovoljno je da bude čvrsta i organizirana s jasnom koncepcijom igre pa da Dinamo veći dio dvoboja udara u zid i prima bolne kontraudarce.

Sergeju Jakiroviću sada je najteže. Svakom treneru na svijetu bilo bi lakše šok-terapijom podignuti ekipu, unijeti novu energiju i na tom valu napraviti pokoji rezultat. Ali to je strategija koja je često kratkog daha. Njemu koji je unutra, koji je toliko toga pokušao, a ništa mu ne ide, ništa što je zacrtao nije tako ispalo, Rijeka stiže kao najdelikatnija postaja križnog puta koji prolazi. Dva dana prije utakmice nema ni sustav ni sastav, ni obranu ni napad, ni formu niti atmosferu. Samo žalopojke na suđenje od kojih se ne živi i tragove dobrog nogometa u pojedinim dionicama nekih utakmica s nadom da će se produžiti i uroditi plodom, da će jednom kuglica pasti i na njihov broj. Jedino dobro u svemu je što su i protivnici neuvjerljivi pa ništa nije izgubljeno ni u Europi, a pogotovo ne u HNL-u. Mnogi smo puta viđali situacije da veliki klub upadne u tešku krizu, nekad je smjena trenera pomogla, nekad nije. Dinamo je ranije gotovo uvijek bio brz na okidaču, no sada je tvrdoglavo, barem zasad, uz Jakirovića.

U Rijeci će imati Theophilea i Ademija, kao kruh treba mu Bruno Petković kojeg odavno nije vidio na terenu, što li će na Kvarneru ponuditi kao pokušaj da se spasi? Ima li još kojeg aduta ili je to sve samo pretakanje iz šupljeg u prazno?