Slavilo se u četvrtak nakon pobjede Hajduka u cijeloj Dalmaciji. Navijači Majstora s mora su uživali, veselili se, trebao je jedan takav trijumf, pravi, veliki, europski.... ‘Večeras je naša fešta‘, ‘Ja te volim Hajduče‘.....Pjevalo se s puno decibela. Pjevali su stari, mladi, djevojke, klinci. Naravno da je najveća euforija vladala u Splitu, vidjeli smo te fotke i video snimke, ali gotovo smo sigurni da nije postojala niti jedna lokacija u Dalmaciji gdje se nije feštalo.
Mi smo se zatekli u Tisnom, malom turističkom mjestu na otoku Murteru, gdje su domaći ali i strani turisti okupirali sve stolice i stajaća mjesta u ugostiteljskim objektima, svi se gužvali pred TV-ekranima. U Tisnom se održava festival The Garden, Engleza ima ‘kao u priči‘, i oni su se pridružili gledanju utakmice Hajduka i Vitorije. Prije neki dan ludovali su kad je Engleska u finalu Europskog prvenstva za žene pobijedila Njemačku, domaći žitelji su im pomagali, pa se društvo iz Engleske sad odlučilo odužiti.
- Hajduk, Hajduk... - navijali su nekim čudnim naglaskom Englezi
Kad su vidjeli da im za navijanje stižu runde pića, navijanje je postajalo još glasnije. Navijalo se kao na poznatom Liverpoolovom The Kopu. Najveća veselica bila je u lokalnom kafiću Kasiopeja. To je najveća okupljalište Tišnjana, na bevandu dolaze stariji i od Jože Manolića, ali i oni mladi, ‘bevanda početnici‘.
Tata i sin, Ladislav i Mario Muić već su nekoliko sati prije početka utakmice s Hajdukovim zastavama i šalovima okitili kafić, Hajdučke pjesme treštale su iz zvučnika. Stigli su ubrzo i lokalni veliki Hajdukovci, Neven Lordan Nono, Marin Stegić i Neven Vukorepa zvani Massa, s pjesmom na usnama, naravno.
- Dalmacijo, moja ružo procvala, Dalmacijo, sva od zlata i bisera....
Društvo se zaigralo s pjesmama, kad je počela utakmica, zaboravio se uključiti ton s Poljuda. Ubrzo je ispravljen propust.
- Vidi Poljud, vidi tribine, nema ovo nitko na svitu - divio se tata Muić
Hajdučko srce do srca, šal do šala, dres do dresa. Svi s rukama u zraku kao Mišo Kovač. Kad god je Hajduk imao loptu svi skaču, viču, plješću, uigrano kao sinkronizirne plivačice ili mažoretkinje. Onda se odnekud pojavilo društvo iz Zagreba.
- Što je Purgeri, i vi ste došli vidjeti kako se igra pravi nogomet?
Dečki iz Zagreba polako, na prstima su ulazili u kafić kao janjad koja ulazi u tor s vukovima, bili su skrušeni poput ministranata.
- Ajd opustite se Purgeri, što ćete popiti?
Dečki su se odmah opustili s par gemišta, dva su Rukavine, Siniša i Ivica, treći se zove Marko Šoštarić. Tu su i dva ‘domaća Zagrepčana‘ koji u Tisnom ljetuju godinama, Damir i Filip Bosanac. Kad je Marko Livaja u završnici prvog poluvremena pucao, a vratar Vitorije obranio, Damir je viknuo..
- Gdje je sad Livaja, ako je tako dobar što ovo nije zabio?
Dobio je naravno prijeteće poglede...
- Što si ti ovdje došao provocirati?
Ali sve je naravno, bila zafrkancija, Hajdukovci i Dinamovci su zajednički nastavili gledati utakmicu. Kad je god koji igrač Hajduka ušao u šesnaesterac, društvo je vikalo...
- Padni, padni...
Nitko nije padao, a nije bilo niti jedanaesterca kad je lopta dva puta goste pogađala u ruku.
- Penal, penal, sudac jesi ćorav? Nema VAR-a? Zašto nema VAR-a?
Lupalo se po stolovima, palo je i nekoliko čaša. A onda je u jednom trenutku sve umuklo. Vitoria je zabila.
- Ajme, pa jel‘ moguće da ćemo ovo izgubiti?
Hajduk ne sustaje, plete mrežu oko gola Vitorije, pritišće... I onda - ludilo! Sahiti zabija nakon sjajne akcije Marka Livaje...
- Livaja, ale, ale, Hajduk ale, ale....
Od skakanja se više ne vidi ekran. Pogađa i Melnjak, završava Krovinović...
- Toooooo.... Najbolji smo na svitu i okolici!
Hajdučko slavlje je trajalo do jutarnjih sati. Kad se samo nastavilo. Navečer se pjevala ‘Oluja sa sjevera‘, a ujutro se pjevalo za onu još važniju Oluju. Hajduk je pobjedom najavio Oluju! ‘Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku, poljubim zastavu i pustim suzu neku iskrenu‘.